Putovanje s djecom: road trip po Dalmatinskoj zagori pokazao mi je kako je naša zemlja puna neotkrivenih ljepota

Putovanje s djecom: road trip po Dalmatinskoj zagori
piše Nataša Guvo

Kada je Toma imao 6 tjedana morali smo putovati od Zagreba do Beča pa smo kao pravi savjesni roditelji pitali pedijatra za savjet. Odgovor koji smo dobili bio je prilično jednostavan i time se vodimo 4 godine kasnije i s jednim djetetom više: „njima je svejedno, bitno da ste vi uz njih!“ Naravno, nama nije svejedno i ponekad bude jako naporno, ali uz par trikova na kraju dana, umoran osmijeh od uha do uha imamo svi. Tako smo ove proljetne praznike odlučili napraviti mali road trip i otkriti mjesta po Dalmatinskoj zagori. Dobitna kombinacija je bilo redovito stajanje u kombinaciji s lokacijama koje nude mnoštvo zanimljivosti, a Šibensko-kninska županija je idealna za to. Naše putovanje s djecom od uvale Prosika do Trilja imalo je 5 stanica.

KRKA FAIRYTALE VILLAGE

Krka Fairytale Village nalazi se u naselju Rupe kod Skradina uz sami Nacionalni park Krka i nudi robinzonski smještaj u kućicama kao iz bajke. Noćenje je gotovo nemoguće rezervirati vikendom jer su uvijek popunjene, ali ljubazni domaćini su nam omogućili malu turu i upoznavanje kućice u obliku gljive. Ovakav tip smještaja ima sve potrebno za uživanje te je idealna polazna točka za istraživanje prekrasne okolice. Jedva čekamo da u selu nikne još koja gljiva jer, kako su nam objasnili, ovo je tek prva u nizu. Toma (4) je posjet prespavao, a Roko (2,5) uživao u vrtu, voćnjaku i preslagivanju kamenčića. Mi smo se osjećali kao Štrumfovi u zemlji čudesa.

VISOVAC

I prije samog dolaska na ovaj maleni otok nestvarne ljepote uvjerili smo se kako je taj dio nacionalnog parka Krka definitivno najbolji za obilazak s djecom. Spuštanje do malog brodskog pristaništa zavojitom cestom s pogledom na otok oduzima dah i već u samom autu je nastala borba na čijoj strani će se otok duže zadržati. U jednom trenutku sam pomislila da će sama vožnja do tamo, kao i bacanje kamenčića te hranjenje patki čekajući da brod isplovi biti sasvim dovoljno.

Na otoku trenutno živi sedam franjevaca koji se brinu za prekrasno uređene vrtove, skoro 600 godina star franjevački samostan, crkvu i zanimljiv životinjski svijet u kojem se nalaze patke, labudovi, kornjače i pauni. U samostanskom muzeju možete vidjeti najmanju knjigu na svijetu. Dimenzije su joj 3,5 x 3,5 milimetara, a ona sadrži molitvu „Oče naš” prevedenu na 7 svjetskih jezika. Na livadi pored samostana se nalaze i dvije nogometne lopte, što je bilo sasvim dovoljno da dečki odluče kako bi tamo mogli ostati zauvijek.

MANOJLOVAČKI SLAPOVI

Kada bi trebali nabrojati sedam slapova Nacionalnog parka Krka, ne bi se maknuli dalje od Roškog slapa i Skradinskog buka pa nas je otkriće Manojlovačkog slapa, koji je najveći slap na rijeci Krki, jednostavno oduševilo. Osim nas, slap je oduševio i austrijskog cara Franju Josipa i njegovu suprugu Sisi 1875. godine pa je stjena u blizini mjesta s kojeg se divio ljepotama nazvana Careva glava. Prije desetak godina uređena je i staza s vidikovcem, dovoljno duga za uživanje u pogledu, a dovoljno kratka da ju i klinci mogu pretrčati.

ŠARENA JEZERA

Šarena jezera sam otkrila na društvenim mrežama: djelovala su nestvarno lijepo, bila su usput i željela sam tamo napraviti mali piknik. Dečki to nisu željeli, oni su jeli skačući po mostićima i bacajući kamenčiće, a mi čekali koji će se prvi okupati. S obzirom na to da su jezera nekada bila najposjećenija kninska kupališta, skok jednog od njih dvojice bio bi sasvim opravdan. Tri jezera i dva veća vrela mijenjaju boju tijekom izlaska i zalaska sunca, a tako su i dobila naziv. Mi smo ih „uhvatili“ u dnevnim nijansama plave boje.

IZVOR CETINE

Put od Šarenih jezera do izvora Cetine, da se mene pitalo, prošli bi pješice jer me ljepota prirode i toplina ljudi koji tamo žive oduševila. Koze, ovce i krave koje slobodno šeću livadama u podnožju Dinare i dragi stanovnici tog kraja ostavili su me bez daha. U prolazu su nas pozvali da prošećemo njihovim dvorištem punim koza jer su znali da će klinci biti oduševljeni. Nažalost, ovdje su turisti samo u prolazu i rijetko tko stane na duže vrijeme.

Par koji smo sreli u ovaj kraj se je vratio prije par godina. Danas se bave stočarstvom i, kako kažu, da su malo mlađi obnovili bi sve kamene kuće na svojoj djedovini. Dogovor je pao: jednom ćemo doći tamo na tjedan dana, uživati u miru, tišini i prirodi, dečki će jesti janjetinu, a ja se pomladiti deset godina pijući kozije mlijeko.

Šećer na kraju bio je izvor rijeke Cetine. Najdulja dalmatinska rijeka ima osam izvora, a najveći i najpoznatiji je Glavaševo jezero. Dubok je čak 130 metara, a sa svojom bojom podsjeća na modrozeleno oko. S obzirom na niske temperature čak i za vrijeme ljetnih mjeseci, od lokalaca možete čuti ‘kako se u Cetini ne kupa, već se u Cetinu skače’. U skladu s tim i Roko (2,5) je odlučio skočiti.

NUTJAK

Kako bi obranio područje od Turaka, vojvoda Žarko na litici iznad rijeke Cetine podigao je utvrdu Nutjak. Utvrda je izgrađena u davnom 15. stoljeću, a nas je najviše fascinirala činjenica kako je to uspio izvesti bez čuda moderne tehnologije. Iznenadilo nas je i da u blizini same utvrde nema nikakvih zanimljivosti o Žarkovim pothvatima o kojima smo kasnije saznali na internetu, ali ima detaljan pregled svih zmija koje obitavaju u tom području pa smo pomalo uplašeni sa štapovima hodali i rastjerivali potencijalne gmazove.

Djeca su uživala lupajući štapovima po suhom lišću i niskom raslinju, a mi u pogledu na rijeku Cetinu. Kasnije smo saznali da je Žarko, kako legenda kaže, pri svakom dolasku hranio gavrane koji su se gnjezdili na kruništu utvrde. Tako dresirani, pratili bi svaki njegov pothvat te kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca. Da sam to znala ranije, moj paničan strah od ptica ne bi dozvolio da se približim ni Trilju, a kamoli Nutjaku.

Poslije ovakvog pothvata, tri dana se nismo maknuli, ali smo opet i iznova zaključili kako je naša zemlja puna neotkrivenih ljepota, da se i s malom djecom može putovati i da godišnji odmor treba uzeti svako proljeće. A što su djeca zaključila? Kada su tete u vrtiću pitale Tomu (4) što mu je bilo najljepše, odgovor je bio: ‘jeo sam puno domaće kobasice koja je došla iz Slavonije’.

PODIJELI: