Putovanje u Edinburgh: Grad dobrog viskija, duhova i književnosti

Putopis Edinburhh
piše Kristina Kozić

Najbolja putovanja su ona koja uopće ne planirate ili ih isplanirate sasvim slučajno. Upravo takvo je bilo putovanje s mojim curama u Edinburgh – glavni grad veličanstvene Škotske. Studeni, bezvezni zimski radni dan, kiša u koju zurim cijelo radno vrijeme kroz prozor i zatim iznenadni mail na koji stiže informacija o jeftinim avionskim kartama za London u veljači 2019. Brzo šaljem poruku svojim prijateljicama da se što prije odlučimo i dogovorimo za datum nadajući se da će barem dvije odmah pristati. No, kako to inače biva, odgovori poput: „Ja ne mogu tad.“, „Nisam sigurna kad su mi ispiti?!“, „Mislim da sam tada u Splitu.“ i tako dalje, dovode do toga da karata više – nema.

5 PRIJATELJICA OTPUTOVALO NA HLADNI SJEVER EUROPE

Drugi dan, sličan mail, ali ovaj put s informacijom o jeftinim kartama iz Venecije za Edinburgh. Šaljem ponovno, svim snagama upozoravam da će karte opet jako brzo nestati i odlučnom rečenicom „Ako sada rezerviramo, onda to znači da će nam to tada biti jedini plan i da će svi ostali postati sekundarni!“ uvjeravam (pazite sad) svih 5 (pet!) žena da odleti sa mnom sredinom siječnja u daleki hladni sjever Europe.

I tako smo Nina, Ida, Marty, Klara, Dora i ja napokon stigle u čuveni – Edinbraaa! Prvi dojmovi – jaaako nerazumljiv, oštar i tvrd engleski. Neki kažu da je škotski najseksi naglasak u Europi. Pa, pitate li nas pet, ako slušate Gerard Butlera kako ga izgovara, ta tvrdnja i nije tako daleko od istine. Sve govori naša Whatsapp grupa koju smo tada preimenovali u: „Posjet Gerard Butleru“.

Nadalje, sigurno prelaženje preko ceste gdje svi voze „naopako“ usvojile smo tek nakon nekoliko dana, whiskey shopovi na svakom uglu, preslatki pubovi s vrlo zanimljivim imenima gdje gotovo svako ime priča svoju tajanstvenu priču, odlične pive, magični dvorci koji niču iz bajkovitih brežuljaka, gajde koje se svaki dan mogu čuti dok šećete središtem grada, muškarci u kiltovima, a ono definitivno najčarobnije je osjećaj kao da ste upravo prošli kroz londonski peron 9 ¾ i odjednom se stvorili na ogromnom filmskom setu, a uskoro će pored vas protrčati Hermione Granger, Ron Weasley i Harry Potter jer kasne na sat ‘skrbi za magična stvorenja.’

  Kuba - Zemlja magičnih boja i nasmijanih ljudi kojima je materijalno nevažno

MISTIČNI EDINBURGH I STRAŠNE PRIČE O DUHOVIMA

Prvi smo dan otišli na Sandeman turu tijekom koje smo od genijalnog vodiča (koji pomalo nalikuje na Ed Sheerana) upili toliko zanimljivih priča o životu u gradu. Neke od njih su priče o mističnim grobljima gdje mladi ljeti sasvim ležerno sjede na dekicama, druže se, piju ili po noći igraju skrivača; nadgrobni spomenici iz 19. stoljeća s imenima i prezimenima koji su inspirirali J. K. Rowling za likove poput Harrya Pottera, profesorice Minerve McGonagall,  Thomasa Riddlea i ostalih… a sve to dok je čekala svoje dijete da izađe s nastave iz škole koja se nalazi odmah pored groblja; spomenik vjernom psu Bobbyu iz 19. stoljeća koji je prema legendi proveo 14 godina čuvajući grob svog vlasnika, tada noćnog čuvara groblja, s vremenom je postao jedan od glavnih simbola Edinburgha, a ta priča i dan danas svakom turistu natjera suze na oči.

Toliko mističnosti, bajkovite atmosfere i strašnih priča o duhovima s obzirom da Edinburgh slovi kao grad kojeg opsjeda najviše duhova u cijelom Ujedinjenom kraljevstvu, nekako te odmah osvoji i samo želiš znati još više i više.

  PUTOPIS Hallstatt i Salzburg: Treća sreća, talijanska kuhinja i božićna bajka Austrije

UPOZNAVANJE POVIJESTI S LOKALNIM VODIČEM

Jedne smo se noći odvažili i na Ghost turu koja uključuje šetnju skrivenim, mračnim uličicama Edinburgha i otkrivanje paranormalnih priča poput one o duhu Mr. Bootsa, zastrašujućeg, zlog i otrcanog čovjeka bez glave kojemu nitko nije nikad saznao pravo ime, a nadimak ‘Gospodin Čizme’ je dobio po teškim crnim čizmama koje je nosio dok su mu koraci odzvanjali tihim, strašnim i mračnim uličicama. Prema legendi, ubio je svoju ženu, a tijelo sakrio negdje u kući u kojoj je živio. Kamen bi bacio na svakoga tko bi se približio prostoru gdje je tijelo bilo skriveno, a danas se vjeruje da sve nepoželjne goste (i turiste) ogrebe po ramenu ako se približe skrivenom tijelu njegove mrtve žene.

Ove su priče bile daleko strašnije ‘zahvaljujući’ izrazito teatralnom vodiču koji bi svojim tonom glasa mogao izazvati trnce čak i da je pričao o letećim medvjedićima. Osim što nas je vrlo uspješno plašio svim tim pričama, moram priznati da nas je i iskreno nasmijavao cijelom turom, a posebno je to dobro radio doskočicama koje uključuju pomalo okrutne šale na račun stanovnika Glasgowa.

VELIČANSTVENA ARHITEKTURA I ČAROBNE ULICE

Posjetile smo nacionalni muzej Škotske upečatljive arhitekture koji odiše poviješću i baštinom cijele Škotske. Ulaz je bio potpuno besplatan, a na kraju razgledavanja smo se popeli i na krov s kojeg se pruža veličanstveni pogled na čitav grad. Prošetali smo i do Holyroodhouse palače iz 16. stoljeća, službene škotske rezidencije (vikendice) britanske kraljevske obitelji koja se veličinom može komotno uvrstiti među manji gradić u Hrvatskoj.

  PUTOPIS Lefkada: Prelijepi morski beskraj nijansiran u najljepšim tirkiznim bojama

Elephant House je lokalni kafić u kojemu je J. K. Rowling ispijajući čaj pisala prvi serijal Harry Pottera, a nama najdraži i najčarobniji dio grada je svakako ulica Victora Street koju čak i Google Maps prepoznaje kao znamenitu Zakutnu ulicu, skrivenu za bezjake gdje je Harry kupio svoj prvi čarobni štapić. U ovoj ulici ćete naići na Harry Potter shopove, whiskey shopove i restorane s genijalnom ‘Fish & Chips’ ponudom.

AUTENTIČNO ŠKOTSKO SELO

Odvojili smo vremena i za posjet obali uzburkanog Sjevernog mora, zatim malom pitoresknom selu Dean Village koji sadrži upravo sve ono ‘škotsko’ u sebi. Mirna zelena oaza sjeverozapdno od srca Edinburgha nalazi se tek pet minuta pješke od Princess Street, žile kucavice ovog, po mnogima, najljepšeg grada u Europi.

Jedan od trenutaka koji će mi zauvijek ostati u pamćenju je noćni uspon na Calton Hill, znamenito brdo gdje su se smjestili neki od kultnih škotskih spomenika i s kojeg se pruža prekrasan panoramski pogled na grad. Imale smo te sreće da je upravo te večeri bila vidljiva neobična svjetlosna projekcija na velebnim stupovima koji su poslužili kao platno za igranje svjetlom i sjenama pričajući priču koju nismo baš shvatile, samo smo je u tišini očarano promatrale. Još jedna dobra stvar te večeri je što smo sa sobom u torbi imale jednu bocu škotskog viskija koju smo kupile kao suvenir.

Pogađate, kao suvenir je ostala samo prazna boca tog istog viskija.

PODIJELI: