Sarajevo – grad u kojem se osjećaš kao da napokon dolaziš kući, a iz kuhinje se širi neodoljivi miris domaćeg bureka i turske kave

Sarajevo – grad u kojem se osjećaš kao da napokon dolaziš kući, a iz kuhinje se širi neodoljivi miris domaćeg bureka i turske kave
piše Kristina Kozić

Zatvori oči i zamisli da putuješ svijetom nekoliko mjeseci: voziš se u Mustangu duž Route 66 ceste, diviš se svjetlima New Yorka, toj velebnoj filmskoj džungli na asfaltu. Nekoliko tjedana kasnije roniš „rame uz rame“ s velikim ribama pored Velikog koraljnog grebena, jedeš škorpione u ulicama Bangkoka, penješ se na Eiffelov toranj, slikaš selfije iz Machu Picchua, hodaš po Velikom kineskom zidu, a onda gledaš koliko je sati na Big Benu i znaš da je vrijeme za ići doma. Umorno vučeš kofere i ulaziš u svoj haustor, otvaraš vrata stana, a dočekuje te topli miris omiljene hrane, još topliji zagrljaji tvojih bližnjih i onaj čuveni moment: „Svugdje je lijepo, ali doma je ipak najljepše!“ E, upravo je takav osjećaj (vjerujem) bio baš svakome tko je ikada zakoračio srdačnim Sarajevskim ulicama, bez obzira na podrijetlo ili zemlju iz koje dolazi.

Možda ja osobno niti ne mogu biti sto posto objektivna kod pisanja ovog teksta, s obzirom da sam i sama rođena u Bosni, sa svih strana vučem korijene iz Bosne i neka nevidljiva sila me otkad znam za sebe vuče (nazad) tamo, makar cijeli svoj (svjesni) život živim u Zagrebu. No, sudeći prema iskustvima drugih putopisaca koji nemaju apsolutno nikakve veze s Bosnom i iz prve ruke, prema iskustvu mog dečka koji nikad u životu nije bio u Bosni, a Sarajevo je na ovaj način doživio još intenzivnije nego ja, mislim da je spomenuti osjećaj ‘toplog dolaska doma’ sasvim opravdan.

DOLASKOM U BOSNU ĆETE SVAKU SVOJU STANICU U TIJELU ISPUNITI NEKOM NEOBJAŠNJIVOM TOPLINOM

Naša bosanska avanutra trajala je svega nekoliko dana. Prva postaja je bio moj rodni Sanski Most koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne, leži uz rijeku Sanu i uz osam drugih manjih rječica. Sve one zajedno tvore jednu simpatičnu, pitoresknu atmosferu s malim centrom gdje valja pojesti stvarno odlične ćevape u restoranu Lovac i popiti hladni banjalučki Nektar. Zatim vidjeti jedinu džamiju u Bosni s četiri minareta, prošetati okolnim selima i punim plućima udahnuti čisti, svježi, pravi bosanski zrak. Vidljivi su mnogbrojni poslijeratni simboli, spomenici i grafiti koji podsjećaju na prestrašna vremena koja su zadesila ovaj kraj početkom devedesetih. Unatoč tome, vlada neka opuštena, srdačna i pozitivna energija kojom zrači svaki slučajni prolaznik. Znali smo da je ovo tek početak tog osjećaja.

Iako nam Sanski Most nije uopće bio usput i nismo išli autoputom, bio je neopisivo dobar doživljaj dugo se voziti okolnim cestama sve do Sarajeva u koji smo stigli tek navečer. Ono što nam je uspješno skratilo taj dugi put je razgledavanje netaknutog bosanskog krajolika i slušanje nekog urnebesnog bosanskog radija koji je primao muzičke želje na način na koji to samo Bosanci mogu raditi. Sevdah iz radija, bosanska sela kroz prozor, grbave ceste ispod nas i Sarajevo ispred nas. Stižemo!

LIJEPA DOBRODOŠLICA, NOSTALGIJA I PRIJATELJSKI OSMIJESI SARAJEVSKE RAJE

Naše putovanje u Sarajevo je bilo zamišljeno kao romantični put za Valentinovo. Moj Tin i ja smo unaprijed rezervirali smještaj u samom centru, odmah do Baščaršije. Do naše adrese smo malo zalutali (internet je jako skup!), ali nam je gospodin kojeg smo sreli na benzinskoj i pitali za pomoć, nesebično dao upute kao da smo stari prijatelji. Podijelio je s nama svoj internet i ponudio se da nas odvede do našeg smještaja koji je bio poprilično daleko. Gospodin je debelo kasnio sinu na utakmicu. Kad ste zadnji put dobili ovakvu pozornost i pomoć od nekog tko je u takvoj žurbi?

  Kuba - Zemlja magičnih boja i nasmijanih ljudi kojima je materijalno nevažno

Prvo jutro smo odlučili prošetati Čaršijom (Baščaršija od milja – povijesno i kulturno središte grada), vidjeti što sve ona nudi i po čemu je tako posebna. Iako sam ja već jednom prilikom bila u Sarajevu sa sestrom, svaki sljedeći put je, u slučaju ovog grada, onaj koji samo još dodatno potvrdi prvi dojam. Nostalgija, turska kava, intenzivan miris ćevapa i bureka, dobrodošlica, šareni, kičasti suveniri i prijateljski osmijesi sarajevske raje koji pršte sa svih strana.

Anegdota koja nam je posebno ostala u sjećanju, a koja tako dobro opisuje ljubaznost i srdačnost Bosanaca je ona s prodavačicom suvenira koja je izdaleka zamijetila Tinovu majicu na kojoj piše Ayrton Senna (F1 fanatik, što da vam kažem). Bez imalo oklijevanja ga je počela obasipati riječima poput „Sine moj, pa ti voliš Sennu. Najbolji vozač svijeta! Joj, moram ti nešto pokloniti kad tako voliš mog Sennu.“ Poklonila nam je predivni bakreni magnet za frižider i naravno, Sennini fanovi su svoj susret morali ovjekovječiti fotografijom.

NAJBOLJI OSJEĆAJ KOJI TI SE MOŽE DOGODITI DOK SI U SARAJEVU JE – GLAD

Toliko ćevabdžinica, buregdžinica, tradicionalnih bosanskih restorana i izbora od kojih ti nepce samo veselo poskakuje dok ti biraš gdje ćeš sjesti i naručiti hranu. Ćevape smo odlučili pojesti u kultnom Želji. Na Čaršiji postoji Željo i Željo 2, a kad smo vidjeli koliki je red ispred vrata i jednog i drugog Želje, malo je falilo da odustanemo. Ali, kako to inače ovdje biva, sve se lako riješi i svakom se problemu vrlo brzo nađe rješenje.

Konobarica je na brzinu prebrojala koliko gladnih usta stoji ispred Želje, povela nas prema obližnjem noćnom klubu koji službeno radi (logično) tijekom noći, ali se tijekom dana po potrebi pretvara u Željin plan B kad je previše ljudi gladno. Tako je bilo i s nama. Sjeli smo u taj noćni klub usred bijela dana, konobarica iz Želje 2 je zapisala narudžbe, a Sarajevsko pivo smo naručili sa šanka kluba. Eto, svi sretni, zadovoljni i siti. Odlično!

PREPORUKE MJESTA ZA FINU KLOPU I NEODOLJIVU TURSKU KAVU

Kad smo već kod jela, bilo bi u redu spomenuti i ostala mjesta koja su nas nahranila za vrijeme našeg boravka u Sarajevu. Buregdžinica Sač, mjesto u kojem također nikad nema slobodnog sjedala, ali se isto tako nikad ne moraš brinuti hoćeš li naći mjesto. Zvuči nevjerojatno? Tako i je. Čak i kad nema mjesta, čut ćeš riječi: „Nema veze, naći ćemo mjesto. Samo dođi!“ Mjesto su nam stvorili od nikud, a burek je bio najbolji burek na svijetu. Tete koje tamo prave burek svakog gosta koji je mlađi od njih oslovljavaju sa „sine“. Sitnica koja me odmah podsjeti na moje roditelje.

  PUTOPIS Portugal: Ritmična glazba i šarena pročelja u čarobnom kutku na Atlantiku

Zatim, ćevapdžinica Mrkva – ljubazni ugostitelji, topla atmosfera i savršeni ćevapi. Ako se zaželite onog posve tradicionalnog bosanskog štiha i osjećaja kao da ste u kuhinji neke sarajevske bake, svratite u restoran Bosanska kuća gdje interijer „vrišti“ Bosna, a osoblje na pitanje „Do kad radite?“ odgovara sa „Dokle god je vama potrebno.“ Kao suvenir smo, osim razglednica, magneta i plišanog Vučka, ponijeli urmašice i baklave koje u Sarajevu imaju neki poseban, slađi okus.

Ono što nikako ne smijete propustiti dok ste u Sarajevu je turska kava (kahva, kafa) servirana u maloj kičastoj džezvi uz minijatrune fildžane i kocke šećera. Ako ne popijete tursku kavu u Bosni, kao da niste niti bili tu. Kafa je ovdje temelj društvenog života i neizostavan dio svakodnevice.

SEBILJ, BEGOVA DŽAMIJA I VJEČNA VATRA

Najupečatljiviji orijentir na Baščaršiji je Sarajevski sebilj – javna fontana posebnog oblika čija je funkcija besplatno napojiti žedne prolaznike. Osim te glavne funkcije, danas je sebilj i popularna turistička atrakcija pored koje se neprestano fotografiraju turisti i na kojoj obitavaju golubovi. U prijevodu s arapskog sebilj znači „zgrada na putu u kojoj ima vode“, a čaršijski sebilj je dao izgraditi bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1753. godine. On se originalno nalazio nešto niže od današnjeg, no izgorio je u požaru 1852. godine. Prema nacrtima sebilja građenih u 16. stoljeću, arhitekt Aleksandar Wittek projektirao je novi sebilj koji je izgrađen 1913. godine i koji Baščaršiju i Sarajevo krasi sve do danas.

Svako malo iz obližnjih džamija odjekuje ezan – muslimanski poziv na namaz, odnosno molitvu. Namaz je obaveza svakog muslimana od punoljetnosti do kraja života. Prvobitno je naređeno obavljanje pedeset dnevnih namaza, a taj se broj smanjio na pet iz Allahove milosti prema čovjeku. Zvuk ezana se može opisati kao vrlo umirujući i duhovan.

Sarajevo je predivan primjer multikulturalnog grada gdje zajedno u harmoniji već stoljećima žive muslimani, katolici, pravoslavci i židovi. Svakodnevno ispreplitanje crkvenih zvona i ezana nikome ne smeta. Za turiste je u određenom periodu dana otvorena poznata Begova džamija koja je zbog svoje veličine i privlačnosti jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na Balkanu.

Nedaleko od Baščaršije, točnije između ulica Maršala Tita i Ferhadije gori Vječna vatra – spomenik vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata u Sarajevu. Vječna vatra je također jedno od omiljenih turističkih punktova za fotografiranje. Tužna strana ove vatrene priče su promrzli beskućnici koji ovdje često dolaze i pokušavaju se ugrijati uz gorući plamen.

ŠETNJA UZ ROMANTIČNU MILJACKU I SARAJEVSKI ROCK

Posebno iskustvo Sarajeva pruža njegova Miljacka, slavna rijeka koju je opjevao popularni Halid Bešlić. Halidovo „čudo“ se na sreću nije desilo, mostovi Miljacke još su uvijek na svome mjestu i nije ih odnijela rijeka. Najpoznatiji su Eiffelov most (arhitekt je Gustave Eiffel, isti čovjek koji je zaslužan za Eiffelov toranj u Parizu), zatim Latinska ćuprija pokraj koje je Gavrilo Princip 1914. godine izvršio atentat na Franju Ferdinanda i time označio početak Prvog svjetskog rata.

  Bolivija - nepregledna prostranstva i visine koje naprosto ostavljaju bez daha

Još jedan most koji je nama posebno ostao u sjećanju je Vrbanja most koji priča tužnu romantičnu priču o Bošku i Admiri, a koju je opjevao poznati sarajevski rock bend Zabranjeno pušenje. Boško je bio Srbin, a Admira Muslimanka. Njihova ljubav je bila čista, iskrena i planirali su zajednički život, a onda je došao rat! Nakon godinu dana pakla, odlučili su staviti ljubav ispred zastava i pobjeći. Pokušali su pretrčati Vrbanja most čvrsto se držeći za ruke, a onda je snajperski metak pogodio Boška i on je umro na licu mjesta. Admira je bila ranjena, dopuzala je do njega, zagrlila ga i zajedno s njim izdahnula. Nikad se nije saznalo s koje su strane pucali na mladi par koji je kasnije prozvan sarajevskim Romeom i Julijom.

Osim Halida i Zabranjenog pušenja, u Sarajevu su nastala i rođena mnoga druga popularna glazbena imena koja se dan danas glasno slušaju diljem cijele regije. Popularni Indexi najdugovječniji su i najznačajniji bosanskohercegovački pop rock sastav. U centru grada imaju i svoju spomen ploču na kojoj piše: „Na ovom mjestu, septembra 1962. godine, Ismet Nuno Arnautalić i Šefko Akšamija su osnovali pop-rock grupu INDEXI.“. Dino Merlin, Crvena jabuka, Bijelo dugme, Hari Mata Hari, Plavi orkestar, Haris Džinović i Kemal Monteno samo su neki od njih. 

ZLATNI ZALASCI SUNCA

Pušači koji dođu u Sarajevo moraju obavezno probati dim legendarne Drina cigarete, najprodavaniji brend cigareta u BiH, od svih domaćih cigareta. Naša šetnja uz Miljacku ostat će zapamćena i po iznanadnom fotografu kojem se jako svidjela naša ideja da se popnemo na gornji dio Eiffelovog mosta i tamo okinemo koju fotku. Prišao nam je i pokazao nam svoje genijalne fotografije Sarajeva koje su objedinjene pod Instagram profilom ako.sarajevo koji na savršen način dočarava svaki kutak Sarajeva, pa svakako bacite oko. Osim fotografija, od Aka smo dobili i srdačan savjet da se najbolji pogled na Sarajevo pruža sa Žute tabije, jednog od omiljenih sarajevskih vidikovaca. Uistinu je i bilo tako. Na samom vrhu dočekao nas je veličanstveni zalazak sunca koji je Sarajevo obojao čarobnom zlatnom bojom.

Svoj romantični bosanski put smo zaokružili odlaskom na Vrelo Bosne, mjesto netaknute prirode gdje izvire rijeka Bosna. Vrelo je smješteno u širem području Sarajeva pored Ilidže. Krenuli smo nazad autoputom prema Zagrebu. Glasno pojačali Jugo 45, Lijepu Almu, Fildžan viška i s velikim osmijehom odlučili da ćemo se vratiti prvom prilikom, pa makar na samo jednu porciju ćevapa.

Kao što dečki iz Zabranjenog pušenja kažu: „Gdje sam rođen, tu je sve sirotinja…“ Da, možda u Bosni nema puno visokih nebodera, velebnih svjetala, skupocjenih automobila na svakom koraku. Možda trenutna ekonomska situacija nije uopće obećavajuća, ali je Bosna, zajedno sa svojim toplim Sarajevom, u mome srcu najbogatiji i najvrjedniji komadić planeta.

PODIJELI: