Tajanstveni Huldufólk: mit o nevidljivim vilenjacima u koji dobar dio Islanđana i dalje vjeruje

Vilenjaci na Islandu
piše Ivan Fratrić

Sudar vulkanske povijesti Islanda s njegovim ledenim arktičkim okruženjem rezultirao je magičnim krajolicima koji su, kako to često inače biva, s jedne strane nedostupni i nepovoljni za život ljudi, a s druge strane vizualno spektakularni. Udaljeni i netaknuti vulkanski krajolici i brojni ledenjaci nadaleko su poznate islandske kulise, isto kao i kipući gejziri te noćna neba obojena čarobnim svjetlom aurore borealis. Upravo su ta njihova udaljenost i nedostupnost, kao i sama ljepota koja oduzima dah, bile plodno tlo za razvoj raznih mitova i legendi od kojih su se neki zadržali i do današnjih dana. Iako je suvremeno doba, pogurano razvojem znanosti i obrazovanjem, gotovo iskorijenilo vjerovanje u mitove i mitološka bića, vilenjaci na Islandu i dalje su duboko ukorijenjeni u kulturu, tradiciju i svakodnevni život stanovnika te zemlje.

VJEROVANJE U DOBROĆUDNE SUSJEDE DUBOKO JE UKORIJENJENO U ISLANDSKU TRADICIJU

Jeste li ikad čuli za Huldufólk – tajanstveni narod nevidljivih vilenjaka u koje, po nekim procjenama i istraživanjima, vjeruje nešto više od polovice stanovništva Islanda? Doduše, nije do kraja točno reći da polovica Islanđana vjeruje u postojanje Huldufólka, već da nisu skloni kategoričkom odbacivanju teze o njihovom postojanju. Usprkos ovakvom, nešto blažem stavu spram Huldufólka, nevoljkost Islanđana da jasno odbace njihovo postojanje je svakako interesantno i indikativno. Razlog tomu je činjenica da gotovo svatko ima barem nekoga u obitelji tko ima priču s Huldufólkom, a dodatan dokaz o tome koliko ih ljudi smatraju sveprisutnima je činjenica da će vas Islanđani, ako se odlučite baciti kamenčić u daljinu, upozoriti da to ne činite jer biste mogli slučajno pogoditi vilenjaka. Isto tako, bauljajući po nepreglednim krajolicima Islanda moći ćete naletjeti na minijaturne kućice koje su ljudi izgradili kako bi upozorili prolaznike na njihovo postojanje.

  Zemlja carskog duha, niskih temparatura i velikih umjetnika: kako izgleda život u Rusiji

VILENJACI NA ISLANDU SU NEVIDLJIVI VEĆINI, A SVOJIM IZGLEDOM I OBIČAJIMA SLIČE LJUDIMA

Prema opisima islandske tradicije, Huldufólk su interdimenzionalna bića nalik vilenjacima koja su jako slična ljudima po izgledu, naravi i običajima. Nevidljivi su većini ljudi, a mogu ih vidjeti samo oni kojima se odluče pokazati. Većinom se spominju kao vilenjaci nižeg rasta (nešto poput pomagača Djeda Božićnjaka), no postoje i opisi koji im daju visinu od 2 i više metara. Bave se stočarstvom i ribarenjem, sklapaju obitelji, rade tulume po noći, imaju svoju Crkvu i vjerovanja te čak i pomažu unesrećenim ljudima u udaljenim mjestima izvan većih gradskih središta.

Njihove dobročiniteljske namjere zabilježene u slučajevima poput bivšeg pripadnika islandskog člana parlamenta Árnija Johnsena koji zasluge za svoje preživljavanje teške prometne nesreće, u kojoj je sudjelovao 2010. godine, pripisuje upravo Huldufólku. Stijena od 30 tona u koju se zabio bila je njihov dom, a Johnsen je bio u tolikoj mjeri zahvalan svojim pomagačima da je tri godine kasnije tu istu stijenu spasio od uništenja jer se nalazila točno na ruti na kojoj se trebala graditi cesta.

Za pregovore s vilenjacima angažirao je poznatu šaptačicu i konzultanticu za odnose s Huldufólkom – Ragnhildur Jonsdottir, a njen zadatak je bio dogovoriti preseljenje. Prema Jonsdottirinim riječima, vilenjaci su pristali uz uvjet da njihov dom bude premješten na travnatu površinu, kako bi mogli vidjeti stoku na ispaši i da im s prozora puca pogled na ocean. Johnsen je u cijelosti financirao preseljenje stijene na svoje imanje koje je točno ispunjavalo uvjete koje su vilenjaci zadali.

  Kako kultura utječe na svakodnevne živote ljudi diljem svijeta

HULDUFÓLK ĆE VAM POMOĆI ONDA KAD VAM JE NAJPOTREBNIJE

Johnson nije jedini primjer čovjeka koji je išao korak dalje kako ne bi inkomodirao svoje nevidljive sumještane. Na Islandu ćete nerijetko naići na neobične zavoje koji se doimaju nepotrebnim, kao i iznenadna suženja cesta te ulica u gradovima koja ne biste vidjeli nigdje drugdje na svijetu. Upravo ti zavoji i suženja napravljeni su tako da zaobilaze i ne zadiru u stijene i brda za koja se vjeruje da su domovi Huldufólka.

Posvećenost i poštovanje njihovog životnog prostora ide toliko daleko da kompanije uoči ulaganja u infrastrukturne projekte rade studije u kojima angažiraju konzultante, kako bi utvrdili postoji li vilenjačka prisutnost na potencijalnom građevinskom zemljištu. Ovakva praksa ne radi se samo kako bi se iskazalo poštovanje prema islandskoj kulturi i tradiciji vjerovanja u Huldufólk vilenjake, već zato što su oni koji nisu marili za njihove domove doživjeli svojevrsnu osvetu za svoje nepoštovanje.

ČAK I ISLANDSKA UPRAVA ZA CESTE UZIMA U OBZIR LOKALITETE ZA KOJE POSTOJE INDICIJE DA SU ONDJE NASELJENI VILENJACI

Vjerojatno najpoznatiji primjer nalazi se u gradiću južno od glavnog grada Rekyavika, Kópavogur, u kojem se nalazi Álfhóll – brdašce koje u prijevodu doslovno znači ‘vilenjačko brdo’. Naoko ni po čemu značajna nakupina zemlje i kamenja, Álfhóll odolijeva bilo kakvim građevinskim pothvatima još od 30-ih godina prošlog stoljeća. Svaka građevinska tvrtka koja bi se uhvatila u koštac sa zadatkom bi ubrzo propala zbog iznenadnih nestanaka opreme i neobjašnjivih kvarova mašinerije, a zbog silnih kašnjenja vlasti bi odustajale od projekta.

  Zemlja vatre, leda i najsretnijih ljudi na svijetu: život na čarobnom Islandu

Nakon ponovnog interesa za gradnju ceste u 80-im godinama prošlog stoljeća i početka radova, radnici na projektu bi naglo odustali i odbijali raditi na Álfhóllu, neovisno o tome vjeruju li u vilenjake ili ne. Problemi na gradilištu pobudili su interes medija za cijelu situaciju, no i oni nisu prošli neokrznuto budući da su snimatelji na lokaciji tvrdili da bi im kamere prestale raditi kad god bi ih usmjerili prema brdu. Od projekta izgradnje ceste preko Álfhólla se na kraju odustalo te su lokalne vlasti napravile kompromis i napravile cestu tako da zaobilazi brdo.

HULDUFÓLK KAO POLUGA ZA EKOLOŠKO DJELOVANJE

Život na Islandu uglavnom prolazi mirno, a način života nije se mnogo mijenjao tijekom stoljeća. Budući da su urbana središta relativno nova pojava, ljudi na tom pitoresknom otoku imaju posebnu povezanost s prirodom i neće olako dopustiti nepotrebno zadiranje u nju. Neki smatraju kako je vjerovanje u Huldufólk povezalo suvremenu potrebu za brigom za okoliš s tradicionalnim vjerovanjima u nevidljive žitelje prirode, u čiji životni prostor zadiremo svojim cestama, elektranama i farmama. S druge strane, Huldufólk imaju razumijevanja i za potrebe ljudi, no kao i s većinom stvari, pronalazak kompromisnog rješenja koje zadovoljava sve uključene strane je ideal kojem valja stremiti. 

PODIJELI: