Kako je moderna civilizacija uništila život jednog plemena u Africi

Batwa pleme
piše Putni Kofer

Pleme Batwa pripada grupi pigmejskih plemena i autohtoni su stanovnici centralne Afrike koji danas žive u Ugandi i Ruandi. Tisućama godina živjeli su sretno i zadovoljno u šumama, sve dok ih moderni procesi i globalizacija nisu počeli uništavati. Nevjerojatne prirodne atrakcije u Africi čine ovaj kontinent najljepšim na svijetu, no jeste li se pitali kako izgleda život njegovih stanovnika, posebice u onom tradicionalnom, plemskom obliku?

PLEMENA U AFRICI – POVIJEST I ŽIVOT KAKAV SU BATVE POZNAVALI

Batve već tisućama godina okupiraju planinsko područje zapadne Ugande i dijelove Ruande. Živjeli su kao lovci i sakupljači, prvenstveno su jeli meso, a ishranu su nadopunjavali s povrćem, voćem i sjemenkama. Luk i strijela bili su njihovo glavno lovačko oružje, a uz svinje, ova skupina lovaca često je lovila i ptice i majmune. Žene su bile zadužene za sakupljanje hrane i glavna zanimacija bila im je traženje divljeg meda iz pčelinjeg gnijezda u šupljem drvetu ili pećini. U svom postojanju Batve su se u potpunosti oslanjale na zakonitosti prašume, tako da su živjeli u travnatim kolibama, a za odjeću i obuću koristili su životinjsku kožu i krzno.

U 16. stoljeću, plemena Bantu počela su naseljavati područja u kojima su živjele Batve te sjeći i krčiti njihove šume. Kako su šume sječene radi stvaranja poljoprivrednog zemljišta i ispaše stoke, Batve su s vremenom potiskivane na sve manja i manja područja, a 1930-ih šume je država proglasila zaštićenim područjem i rezervatom.

  Sindrom celibata: zašto se Japanci ne žele seksati i ulaziti u brakove

Iako je ovaj potez spriječio daljnje krčenje šuma i pružio prijeko potrebnu zaštitu kritično ugroženim gorilama, Batve su morale napustiti svoje životne obrasce i zakonitosti šume, s kojom su živjeli u skladu tisućama godina.

Konačni udarac dogodio se 1991. godine kada su rezervati pretvoreni u Nacionalni park te je pleme deložirano. Preko noći pripadnici ovog plemena postali su kriminalci na svojoj zemlji, a pod prisilom i prijetnjom, preselili su se na rubne dijelove Parka gdje danas žive kao ilegalni skvoteri.

DANAS U POTPUNOSTI MARGINALIZIRANI I ISKLJUČENI IZ DRUŠTVA

Proglašenje šuma nacionalnim parkom bio je trenutak koji je pokrenuo njihovu degradaciju u kulturnom i civilizacijskom smislu – pripadnici plemena koji su do jučer živjeli u šumama, morali su se snaći kao poljoprivrednici da bi preživjeli, iako nisu imali ni znanja ni radne navike koje su potrebne za prilagodbu.

Pleme Batva danas djelomično preživljava od poljoprivrede te od potpore nekoliko skupina nevladinih organizacija. Procesi koji su prethodili u njihovim životima donijeli su ‘suvremene’ probleme s kojima se susreću – unutar plemena uglavnom rade žene, a kod muškaraca je veliki problem alkohol, što ukazuje na prilično gubljenje njihovog identiteta.

  Ljubim ruku ili ekran? Povijest udvaračkih trendova zagrebačke mladeži

Danas je ostalo samo oko 3000 pripadnika plemena koji žive u krajnjem siromaštvu i u stalnom strahu od deložacije. Njihova zajednica je u potpunosti marginalizirana te isključena iz uobičajenog društva, s ograničenim pristupom poslu, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.

VELIKA LJUBAV PREMA PLESU I GLAZBI

Ono što se nije promijenilo je njihova ljubav prema glazbi i plesu koji su uz jezik njihov glavni identitet i nešto u čemu istinski uživaju. Kao što su mi rekli moji sugovornici stvarajući ovu priču, kao stranca Batve te super prime i jako su gostoljubivi, a provođenje vremena s plemenom Batve nije samo fascinantna prilika za upoznavanjem stoljetnog nomadskog života u šumi, već nagrađujući uvod u ponosnu zajednicu zbog koje ćete se osjećati nadahnuto i dirnuto.

Ako se lijepo predstaviš (preko lokalnog prevodioca), voljni su pričati o sebi, a na kraju uvijek očekuju nešto zauzvrat – slatkiš ili štapić, svejedno jedodaju Biljana Trkulja i Damijan Šef, ujedno i turistički vodič za područje Ugande i Ruande, s kojima sam razgovarao o životu plemena Batve i civilizacijskim promjenama koje su zadesile to područje.

Veseli i pomalo bučni, a uvijek izuzetno zanimljivi, pripadnici ovog plemena do jučer su živjeli u šumi koja im je oduzeta. Bez vlasti, bez države, samo pojedinci i njihova volja da rade ono što im se sviđa, dok je muzika zauzimala centralno mjesto u njihovim životima. Što danas možemo naučiti od njih?

  Zemlja sretnih ljudi: U ovoj državi nema beskućnika, a najvažniji politički cilj je nacionalna sreća
PODIJELI: