Žene u crnini i strahu: Kako izgleda život u kalifatu Islamske države

Život žena u kalifatu Islamske države
piše Putni Kofer

Iako se kraj kalifata nazirao 2017. godine, tek je prije dvije godine proglašen njegov konačni pad. U Siriji i Iraku te mnogim ispostavama poput onih u Indoneziji, Nigeriji, Libiji i Maliju više od osam milijuna ljudi živjelo je pod brutalnim režimom koji je ostavio trajne ožiljke na cjelokupnom društvu i okupiranim područjima. Užurbani gradski život, veselje i bezbrižno hodanje po ulicama grada 2014. godine zamijenile su prazne ulice i uništene zgrade. Nakon uvođenja tzv. Zakona kalifata u svaku poru društva, život u ovim područjima promijenio se do neprepoznatljivosti. Škole su masovno zatvarane, etničke i vjerske manjine su protjerane iz svojih domova, a život žena u kalifatu obavijen je u crno.

ŽIVOT U KALIFATU ISLAMSKE DRŽAVE

Kada je uspostavljen kalifat i uvedeno izvanredno stanje, u okupiranim gradovima život je stao. Gradnja je obustavljena, siromašno stanovništvo postalo je još siromašnije, a svaki korak na opustošenim ulicama pratila je vjerska policija. Zidovi zgrada koje su još stajale na svojim temeljima i odjeća žena i muškaraca postali su crni poput masovno izloženih crnih propagandnih transparenata nove vlade. Svakog petka poslije molitve stanovništvu su izdavane nove zapovjedi koje su ujedno propisivale nova pravila ponašanja i kazne za neposluh. Strancima koji su se u trenutku okupacije našli u tim područjima oduzete su putovnice i pravo napuštanja zemlje.

Život u strahu, lišen osnovnih uvjeta za egzistenciju, odvijao se pod oružanim nadzorom i konstantnim prijetnjama mučenjem. Snimke koje su stanovnici ili pak dobro skriveni istražitelji uspjeli snimiti i objaviti u medijima prikazuju scene potpune bijede i života koji kao da se odvija na filmskom platnu. Oni koji su donedavno bili bogati živjeli su od ušteđevine jer posla više nije bilo, a školski sustav koji je donedavno postojao zamijenjen je učenjem šerijata. S obzirom na to da su škole za djevojčice bile zatvorene, a žene nisu smjele studirati izvan grada, za vrijeme kalifata uvedene su tzv. forumi za mlade muslimanske žene. Osim što su to bila mjesta regrutacije novih članova militantnih postrojbi, tamo su se žene školovale kako bi postale medicinske sestre i njegovateljice koje bi kasnije brinule o ranjenim džihadistima u vrijeme ratovanja.

  Anđeli čuvari planina: Upoznajte narod Šerpa koji većinu svog života provede na planini

RIGOROZNA PRAVILA I ŽIVOT ŽENA U KALIFATU

Iako konzervativne interpretacije islama zabranjuju ženama aktivno sudjelovanje u ratnim pothvatima, neke su militantne skupine to dozvoljavale samo ako vođe proglase fatvu, odnosno kada je sigurnost kalifata bila iznimno ugrožena. Ipak, neudane mlade žene često su bile regrutirane u ženske brigade u Raqqi i Mosulu u funkciji moralne policije koja je osiguravala da se žene odijevaju u skladu sa šerijatskim zakonima. U početku je ženama naređeno da nose veo koji prekriva cijelu glavu, rukavice te široku tamnu odjeću. Ubrzo nakon toga smjele su nositi samo crnu odjeću, a nisu smjele nositi parfem niti glasno govoriti na tržnicama.

  Povijesni razvoj turizma: Čovjek je od samih početaka svoje povijesti putovao i selio

Rigorozna pravila nisu stala na tome već su propisivala i oblik cipela, način na koji žena smije hodati, a na pakiranjima boje za kosu ženama su bila zašarana lica. Iako su u početku žene koje su studirale teologiju smjele odlaziti na fakultete, ubrzo je i to bilo zabranjeno za one koje su studirale izvan grada. Žene naposljetku nisu smjele izlaziti iz kuće bez pratnje muškog rođaka, osim ako nisu radile kao učiteljice ili liječnice.

Budući da je koncept majčinstva od izuzetne važnosti u islamu, glavna uloga žene bila je briga o suprugu i rađanje djece. Neudate žene i udovice bile su smještene u zajedničkim domovima u kojima se svakodnevno vršio pritisak da se udaju. Oženjeni muškarci koji bi se pridruživali borbi dobili bi kuće, najčešće oduzete lokalnom stanovništvu, u kojima bi živjeli sa svojom obitelji. Žene su tako većinu vremena provodile u kući, često u društvu drugih žena, budući da se više nisu smjele školovati niti izlaziti bez muške pratnje, a često su se udavale za borce militantnih postrojbi iz prividne ekonomske sigurnosti ili prisilno, pod prijetnjom smrću. Također, sve su češće javne ispovijesti žena koje su zapele u ratnim područjima i onih koje su uslijed traženja pomoći za bijeg iz kalifata prodavane u roblje. 

ODLAZAK ŽENA IZ SLOBODNOG SVIJETA U KALIFAT

Ne postoji jednostavan odgovor na pitanje zašto je toliko žena iz zapadnog svijeta otišlo u područje kalifata, a unazad nekoliko godina ovaj se fenomen počeo znanstveno proučavati. Neki od čestih razloga odlazaka u kalifat su životne krize koje su potaknule prihvaćanje ekstremnih interpretacija islama, osjećaj društvene i kulturne izoliranosti u europskom društvu te odlazak uslijed ostvarivanja presudnih socijalnih kontakata. Svakako je važno istaknuti utjecaj društvenih mreža i komunikacija putem otvorenih platformi koja se, u trenutku regrutacije, seli na zatvorene platforme.

  Zemlja Izlazećeg Sunca: Japanska kultura jedna je od najbogatijih kultura na svijetu

Upravo su takve metode regrutacije izuzetno snažne i kao takve su omogućile postojanje specifičnih propagandi usmjerenih na glorificiranje života u kalifatu te nametanja osjećaja dužnosti emigriranja dobrih muslimanki u zemlje kalifata, a čak postoji i posebna medijska fondacija koja objavljuje online savjete za one koji se spremaju na put u ta područja. Osim online regrutacije, drugi najčešći način regrutacije odvijao se putem osobnih kontakata u stvarnom životu. Mnoge žene odlazile su u kalifat kao podrška obitelji i supruzima, a često su odvedene na prevaru uz obećanja da će u kalifatu živjeti mirno i prosperitetno unutar zidina utopijske islamske države.

Sve je veći broj žena koje se žele vratiti u svoje domove nakon pretrpljenih zlostavljanja, smrti članova obitelji, bijede, neimaštine i rušenja slike boljeg života koji im je bio obećan, a nikada se nije ostvario. Područja kalifata bila su pod strogim nadzorom te je bijeg izuzetno teško provediv, a u tijeku istih žene su često bivale mučene, zatvarane i ubijane.

OSTVARIVANJE NOVOG ZAJEDNIŠTVA KLJUČNO ZA NJIHOV OPSTANAK

Konačni pad kalifata nije za sve značio kraj crne ere i oslobođenje. I danas mnogi stanovnici tih područja žive u bijedi i neizvjesnosti, a mnogi od njih su i zatvarani zbog dugotrajnih procesa nacionalnog pomirenja i sumnje u terorističku djelatnost. Povratnici iz zemalja kalifata, razočarani onime što su vidjeli i doživjeli u Iraku i Siriji, stigmatizirani su kao teroristi te su često kažnjavani za sudjelovanje u stranim sukobima. Upravo je to neke od njih navelo na osnivanje civilnih organizacija i inicijativa koje pomažu bivšim borcima da se deradikaliziraju i ponovno uključe u društvo.

Osim društvene, moralne i psihičke revitalizacije, od velike je važnosti i provođenje rekonstrukcije uništenih i oštećenih stambenih i kulturnih objekata u zemljama nekadašnjeg kalifata. U obnovi i novoj izgradnji zasigurno postoji prilika za ostvarivanjem novog zajedništva koje je presudno za opstanak naroda i očuvanja kulturnog naslijeđa.  

Želiš saznati više o narodima i kulturama diljem svijeta?

Više ovakvih priča pronađite u našoj rubrici Kultura, ljudi i običaji te doznajte kako izgleda život žena u Afganistanu, kako je nastalo Ministarstvo sreće u Butanu, što karakterizira bogatu japansku kulturu, kako izgleda život u Sjevernoj Koreji te upoznajte neobične običaje u Turskoj.

PODIJELI: