Znate li što je susak? Ivan ove mirisne suvenire izrađuje na strojevima koje je sam napravio i ne dopušta da tradicija padne u zaborav

Foto: Putnikofer.hr
piše Lana Mindoljević

Parkiramo pred kućom u Siveriću, malenom selu pored Drniša, a na vratima nas dočekuje širok osmjeh uokviren gustim brkovima. „Oprostite šjor Ivane, malo kasnimo…“, pokušamo se ispričati, ali vidimo da nam ništa nije zamjerio. Ne skidajući osmjeh s lica zove nas k sebi za stol, započinje svoju priču, nestrpljiv da nas upozna s blagom koje proizvodi. Ivan Tomić Mlađo proizvodi susak, tradicionalni drniški vrč od smreke iz kojeg se nekad pilo vino. Susak je danas najautentičniji suvernir Drniša, a Ivan je jedan od posljednjih koji ga proizvodi od nule, ručno, baš kao nekad.

U kojoj je državi najveća minimalna plaća? Rekorder je europska zemlja u kojoj nitko ne radi za manje od 2500 eura

U SVAKI JE SUSAK UTKANO OBILJE VREMENA, LJUBAVI I VJEŠTINE

U svaki susak Ivan je utkao obilje ljubavi, vremena, vještine… Prilikom posjete Siveriću imali smo priliku vidjeti tek manji dio tog složenog procesa, čak se i sami okušati u slaganju jednog suska. Ivanova radionica neodoljivo je mirisna. To i ne čudi, svako drvo za suske pažljivo je izabrano, obrađeno i oblikovano.

Ovaj se jedinstveni suvenir radi od mirisne smreke, koja se mora dugo sušiti, pa proces od nabave drveta do finalnog proizvoda zna trajati i nekoliko godina. Na dvorištu Ivan ima malu radionicu za osnovnu obradu drveta i posebne odjeljke za njegovo sušenje. Kad dođe trenutak za izradu Ivan prelazi u svoje najvrednije carstvo – radionicu u kojoj je sve strojeve sam osmislio i izradio.

IVANOVA RADIONICA FUNKCIONIRA POPUT UIGRANOG LABORATORIJA, A SVE JE STROJEVE IZRADIO SAM

Poput uigranog laboratorija, svaki njezin dio ima točno određenu ulogu u proizvodnji tog jedinstvenog predmeta. U vanjskoj smo radionici vidjeli kako nastaje neobična, zaobljena ručka. U ovoj velikoj otkrivamo kako se jedna po jedna letvica obrađuju i slažu u konačni oblik.

Emilio je "šaptač pticama", spašava ih, liječi i o njima brine: "Ovaj posao te uči kako živjeti s divljinom, a pritom na nju imati minimalan utjecaj"

Četrnaest drvenih letvica, jedna zaobljena ručka i dno, sve pričvršćeno s dva metalna prstena. To bi ukratko bio opis suska, ali svaki od ovih elemenata imaju vlastitu priču. Zanimljiva je i priča Ivana Tomića, koji je danas jedan od posljednjih čuvara ove vrijedne tradicije u drniškom kraju.

U PROIZVODNJI SUSAKA IVAN JE PRONAŠAO MIR NAKON RATA

„Počeo sam raditi s rukama u vrijeme rata. Opuštalo me izrađivati stvari i tako si odvratiti misli s užasa koji su se događali oko mene. Nastavio sam i kad je rat završio, počeo sam raditi suske i u tom procesu našao neki svoj mir,“ priča nam Ivan. Podršku za svoj interes od prvog dana ima u supruzi Anđelki. S vremenom je počeo sam osmišljavati i strojeve na kojima radi suske, od onih za izradu „prstenova“, do onih za rezanje kolutova koji čine dno…

IVANOVE VJEŠTE RUKE DAJU DRVU NOVI ŽIVOT I ČUVAJU STARE OBIČAJE

Vješte ruke i ogromna volja jednog čovjeka doprinijeli su oživljavanju interesa za tradicionalni predmet, koji je, bez sumnje, najljepši i najbolji suvenir koji možete ponijeti iz ovog kraja. Kad uzmete u ruke gotov susak, opipate njegove glatke stijenke, pa pomirišite njegovu unutrašnjost, bit će vam jasno da svako vino koje se pije iz njega ima sasvim poseban okus.

PODIJELI ČLANAK