Odlazak iz male i dobro poznate sredine u veća gradska središta ili inozemstvo jedna je od onih priča koje smo navikli čuti, promjena koju su mnogi od nas tijekom života i sami priželjkivali i iskusili. Žamor i vesela atmosfera ulica, prostrani parkovi i šetališta, svjetlosni efekti koji oživljavaju gotovo svako pročelje, energična glazba koja dopire iz kafića, užurbanost i gomila ljudi koji tijekom cijelog dana pune gradske autobuse, tramvaje, vlakove… Sve su to postale stvari kojima mnogi teže u suvremenom društvu, a koje nas istovremeno ostavljaju umornima na kraju dana. Upravo je taj umor jedan od razloga zašto sve više ljudi u posljednje vrijeme žudi za životom u maloj sredini, na selu, u nekoj mirnijoj atmosferi bez velike buke, nepodnošljivih gužvi, na svježem zraku…
Odlazak iz velikog grada u nešto manju sredinu odabrala je i Zagrepčanka Ivana Siber, a razlog za promjenu bila je ljubav. Danas vodi veliki vinograd u Erdutu, proizvodi vrhunska vina i njena je priča toliko inspirativna da ćete poželjeti već sljedećeg vikenda pobjeći od gradske vreve i posjetite vinariju obitelji Siber u prekrasnom erdutskom vinogradu.
VINARKA S OSJEČKOM ADRESOM RUŠI SVE PREDRASUDE O ŽIVOTU NA ISTOKU HRVATSKE
Ivana je prije trinaest godina doselila iz Zagreba u Osijek zbog ljubavi, a kao i svaki početak, i ovaj je bio težak s obzirom na to da nikoga nije poznavala osim svog budućeg supruga. – Došla sam u najgore vrijeme, u veljači, dani su bili kratki, hladni i tmurni, iza šesnaest sati ulice grada nisu pokazivale nikakve znakove života. Često sam samu sebe tješila: pa nisam otišla na kraj svijeta, za dva sata mogu biti kod mojih u Zagrebu. Sada, kada pogledam unazad, grad se promijenio u pozitivnom smislu, imam veliku obitelj i puno divnih prijatelja koje ne bi napustila – kaže nam Ivana koja je dolaskom u Osijek farmaciju vrlo brzo zamijenila vinarstvom.
– Ubrzo nakon dolaska u Osijek zaposlila sam se u ljekarni i do nedavno radila posao za koji sam bila sigurna da ga nikada neću napustiti. Ali, kako se kaže, jedino je sigurno da ništa nije sigurno, tako sam i ja došla u neku novu životnu situaciju gdje sam farmaciju zamijenila vinarstvom i danas, zajedno sa svekrom, vodim vinograd koji mi predstavlja veliki izazov – istaknula je Siber u razgovoru i dodala kako je promjena grada, ali i posla, podosta govori i o njenom nemirnom karakteru. Farmacija je i dalje dio nje pa svaki slobodan trenutak provodi u razmišljanju kako napraviti neku fuziju farmacije i vinarstva.
Nije tajna da u posljednje vrijeme mnogi ljudi užurbani gradski život žele zamijeniti mirnijom sredinom. Iz perspektive stresnog gradskog asfalta, obiteljski život u mirnom gradu ili na selu, uz svježi zrak i čistu prirodu, čini se opuštajuć i okrepljujuć.
– Taj neki neobičan mir i čarolija koja vas obuzme po dolasku u vinograd daje neiscrpan niz ideja, pa ne moram posebno niti naglašavati kako imam dobar osjećaj da ću smisliti nešto posebno. Za sve velike stvari treba puno vremena, kada se samo sjetim da sam unazad koju godinu voljela samo slatka vina, a kamoli da sam znala nešto o proizvodnji u vinariji. Smatram da sam dosta napredovala, nije bilo jednostavno, a nije niti sada, međutim stvari se nekako slažu na svoje mjesto. Imam više vremena za obitelj, češće provodimo vrijeme u prirodi i puno mi znači taj neki otklon od ‘uredskog’ posla i fiksnog radnog vremena – dodaje ova neustrašiva i inspirativna žena koja danas gotovo svaki dan provede u vinogradu sa svojim svekrom.
„SVEKAR MI JE VELIKA INSPIRACIJA I POMOĆ U POSLU”
– Dan mi uglavnom kreće s pripremom djece za školu i vrtić, a nakon toga na dnevni red dolazi kava sa šefom – svekrom gdje prolazimo radne zadatke. Ponekad to znači odlazak u vinograd i kontrolu vina, koji je ljepši dio ovoga posla, ali ima tu i dosta papirologije čega nisam baš ljubimac. Nakon odrađenih zadataka koji stvarno široko variraju ovisno o dijelu godine, vraćam se kući i kreće pisanje zadaće. Naravno uvijek gledam da pripremim doručak, ručak i večeru jer je u obitelji Siber jelo jedan jako bitan aspekt – ističe Ivana i naglašava kako kod obitelji Siber vrijedi ono pravilo “kad si gladan, nisi svoj”.
– Još uvijek učim i svjesna sam da ću cijeli život provesti učeći. Veliki je blagoslov što imam pored sebe svekra koji mi je na raspolaganju sa svojim savjetima u svakom trenutku. Za razliku od njega, koji je kretao iz nule, moja je sreća što sam ušla u uhodan vinograd gdje me on objeručke dočekao i spreman je podijeliti svoje veliko iskustvo. Odlično se slažemo i mislim da je to ključ uspjeha, a to se itekako odražava na našim vinima.
VINA KOJA OSVAJAJU NAGRADE NA DOMAĆIM I SVJETSKIM NATJECANJIMA
Na pitanje koje joj je vino iz podruma najdraže, kaže da se ne može odlučiti. – To je kao i s djecom, svu svoju djecu jednako volite. U toplijim dijelovima godine više volim popiti bijelo vino poput Graševine, Sauvignona ili Muškata. Kada mi je posebno vruće nekako mi najbolje paše Rose. Sada nam dolazi hladnije vrijeme pa je preporuka Cabernet Sauvignon, ali nekako sam posebno vezana uz naš Chardonnay sur lie iz 2020. godine, kojeg volim popiti bez obzira na godišnje doba – u smijehu objašnjava Ivana, čija vina kontinuirano osvajaju brojne nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima.
Posvećenost obitelji Siber prema vinima vidi se na prvu, čim zakoračite u njihove vinograde koji se nalaze u malenom mjestašcu Erdut na samom istoku Lijepe naše. Kažu da erdutski kraj ima približno jednak broj sunčanih dana u godini kao i Hvar pa ne čudi činjenica da su idealni vremenski uvjeti pogodovali rastu vinove loze i nadaleko čuvenoj proizvodnji vina.
– Volim ovaj kraj, volim svoj ‘novi’ posao i život na istoku Hrvatske. Stalno ulažemo u novu mehanizaciju, trudimo se slijediti trendove i proizvesti samo vrhunska vina te pružiti potrošačima pravi hedonizam – zaključuje Siber i poziva sve zaljubljenike u vrhunsku kapljicu da posjete njihovu obiteljsku vinariju smještenu u srcu predivnog vinograda u Erdutskom vinogorju. Dolazak je potrebno najaviti, a lako ih možete pronaći i na Facebook i Instagram profilu. I zapamtite, nalazite se na istoku Hrvatske, u srcu Slavonije iz koje nitko ne odlazi gladan (i žedan)!
