Aktivistica koja je zaslužna za obilježavanje Dana žena: okupila je žene kojima je bilo dosta ”peći kekse i skupljati donacije” i pokrenula revoluciju

Dan žena: zanimljivosti o aktivisticama koje su pokrenule pravu revoluciju
piše Lucija Biondić

Ako vjerujete u sudbinu, onda ćete vjerovati i da je život američke radničke aktivistice i sufražetkinje Therese Serber Malkiel bio sudbinski određen. Rođena je petnaest godina prije nego što je prvi maj postao međunarodnim praznikom rada, baš na taj datum u gradu Baru. Bar se danas nalazi u središnjoj Ukrajini, a kroz svoju je povijest pripadao i Ruskom carstvu. 17-godišnja Theresa s obitelji, roditeljima i šest sestara, seli u New York i odmah se zapošljava kao krojačica u tvornici odjeće. Priča o ovoj zaboravljenoj aktivistici podsjetnik je na vremena kada su se žene počele boriti za jednakost, a u nastavku saznajte i kako je drugi val feministica na Zapadu Dan žena opet učinio značajnim datumom i druge zanimljivosti o danu kada se slavi ekonomska, politička, kulturna i društvena dostignuća žena.

MALKIEL JE VJEROVALA KAKO SOCIJALIZAM MOŽE OSLOBODITI ŽENE, ALI I KAKO SOCIJALIZAM NE MOŽE PREŽIVJETI BEZ PUNOG ANGAŽMANA ŽENA. ZA NJU JE OVO BIO ZAVISAN ODNOS

Iste godine pridružila se i Ruskom radničkom klubu, a već godinu dana kasnije osniva Sindikat krojačica New Yorka koji je uglavnom okupljao Židovke i kojemu je bila prva predsjednica. Svoj sindikat predstavljala je u različitim radničkim udruženjima što učvršćuje njezina socijalistička uvjerenja pa ubrzo postaje aktivna članica najprije Socijalističke laburističke stranke, a zatim i Socijalističke partije Amerike.

Iako se na papiru njezina stranka zalagala za jednaka prava muškaraca i žene, to nije bio slučaj u praksi, pa je Malkiel 1905. godine oformila i Socijalističko žensko društvo New Yorka. Njezini stranački kolege nisu podržavali njezin ‘separatizam’. No Malkiel je tvrdila kako je ženski ogranak nužan za privlačenje više žena u stranku, žena kojima je bilo dosta ”peći kekse i skupljati donacije”. Shvatila je kako će se žene morati same izboriti za jednakost.

Beogradski restoran nudi besplatne obroke ljudima bez novca i vraća vjeru u ljude

KAD JE 1909. GODINE IZABRANA U ŽENSKI NACIONALNI KOMITET SVOJE SOCIJALISTIČKE STRANKE, MALKIEL JE PREDLOŽILA OBILJEŽAVANJE NACIONALNOG DANA ŽENA

Prvi put u povijesti Dan žena obilježen je 28. veljače 1909. godine u New Yorku i zapravo je bio preteča onoga što danas slavimo kao Međunarodni dan žena. Iako je, dakle, već Theresa Malkiel zaslužna za ideju i obilježavanje Dana žena, povijest danas pamti Claru Zetkin, njemačku socijalistkinju, kao onu koja je na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji 1910. godine u Kopenhagenu predložila da se svake godine obilježava Međunarodni dan žena, dan kad će se slaviti ekonomska, politička, kulturna i društvena dostignuća žena.

Na samom početku nije bio specificiran datum, već je on bio klizni i razlikovao se od godine do godine i od države do države. Demonstrirajući na svoj dan žene su tražile pravo glasa, bolje radne uvjete, veće plaće i bolje radno vrijeme. Protesti 8. ožujka 1917. godine u Petrogradu (današnjem Sankt Petersburgu) prerasli su u masovne demonstracije kroz koje su žene zahtijevale ”Kruh i mir” – prestanak I. svjetskog rata i nestašice hrane.

”8. OŽUJKA BIO JE MEĐUNARODNI DAN ŽENA U KOJEMU SU BILI PREDVIĐENI SASTANCI I AKCIJE. ALI NISMO MOGLI NI PRETPOSTAVITI KAKO ĆE DAN ŽENA POKRENUTI REVOLUCIJU”, NAPISAO JE TADA LAV TROCKI

Tekstilni radnici napustili su tvornice i pridružili se ženama na ulicama što je dovelo do masovnih demonstracija. Bio je to početak Februarske revolucije (8. ožujka prema gregorijanskim kalendaru jednak je 23. veljači prema julijanskom). Sedam dana kasnije ruski je car Nikola II. abdicirao, a privremena vlada ženama je dala pravo glasa. Nakon Oktobarske revolucije iste godine Međunarodni dan žena u SSSR-u postaje neradnim danom.

Kupanje i druženje bez odjeće! Kako nudizam pridonosi povećanju zadovoljstva životom

Sve više ovaj se praznik počinje vezivati uz komunizam – proglašavaju ga državnim praznikom u Kini, slave ga komunističke vođe u Španjolskoj. To je i razlog zbog čega ga zapadne zemlje sve manje i rjeđe obilježavaju. Tridesetih godina prošlog stoljeća uglavnom odustaju od njega, jer je suviše ‘komunistički’, a kao lošu alternativu nude Majčin dan koji se obilježava druge nedjelje u svibnju. Dan žena i Majčin dan nikako ne mogu biti sinonimi – potonji je praznik u čast žena koje su se ostvarile kao majke, ne svih žena. Srećom, toga postaje svjestan drugi val feministica druge polovice 60-ih godina 20. stoljeća koje ga ponovno počinju slaviti.

KONAČNO SU I UJEDINJENI NARODI 1975. GODINE, KOJA JE PROGLAŠENA MEĐUNARODNOM GODINOM ŽENA, POČELI OBILJEŽAVATI MEĐUNARODNI DAN ŽENA I OTADA JE SVAKE GODINE VEZAN UZ ODREĐENU TEMU U OKVIRU ŽENSKIH PRAVA

Međunarodni dan žena ponovno postaje dan aktivizma u kojemu se stavlja fokus na jednaka zakonska prava – radnička, socijalna, reproduktivna i seksualna te protiv rodno uvjetovanog nasilja. Ovogodišnja tema ”Ravnopravnost spolova danas za održivo sutra” u prvi plan stavlja doprinos žena i djevojaka širom svijeta koje u svojim zajednicama promiču prilagodbe klimatskim promjenama, njihovu ublažavanju i odgovoru na iste kako bi stvorili održiviju budućnost za sve.

U Hrvatskoj se od 2016. godine u Zagrebu na Međunarodni dan žena održava Noćni marš – 8. mart, prosvjedna manifestacija tijekom koje se ukazuje na nejednakosti i diskriminaciju žena u hrvatskom društvu. 2018. godine Zagrebu su se pridružili i drugi hrvatski gradovi, a samo prošle godine događaj nije održan zbog epidemioloških mjera. Ove godine okupljanje počinje na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma u 18h i povorka kreće put Zrinjevca u 18:30h. Marš se odvija pod parolom ”Danas marš, sutra štrajk” i ukazuje na društvo koje rad žena ne prepoznaje i nedovoljno vrednuje.

Hodočašće Camino de Santiago: putovanje života koje mnogima donosi radost i inspiraciju

PODIJELI: