Od napuštenog otočića bez struje i vode pa sve do prve umjetničke kolonije na Jadranu: priča o ženi koja je stvorila pravi mali zemaljski raj

Palmižana, prva umjetnička kolonija na Jadranu
Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

Od napuštenog mjesta bez struje i vode pa sve do prve umjetničke kolonije na Jadranu. Tako ukratko možemo opisati otočić koji je kroz pet desetljeća postao međunarodna meka slikara, kipara, pisaca, fotografa i glumaca. O Palmižani se piše u brojnim turističkim i kulturnim publikacijama, a osim vrijednih umjetničkih djela, ona je dom i preko 400 biljnih vrsta koje ju čine svojevrsnim europskim fenomenom. Ovu netaknutu prirodu koju štite prekrasni paunovi desetljećima njeguje poznata novinarka, kolekcionarka te vizionarka Dagmar Meneghello, vlasnica Palmižane i osoba kojoj možemo zahvaliti što se upravo ovo mjesto pozicionirali kao prepoznatljiv brend hrvatskog turizma.

ZBOG LJUBAVI PREMA KARIZMATIČNOM OTOČANINU OSTAVILA JE ZAGREBAČKU BETONSKU DŽUNGLU I STVORILA PALMIŽANU – PRVU UMJETNIČKU KOLONIJU NA JADRANU

Ako ste ikada bili na otoku Hvaru, a niste posjetili Palmižanu, mnogi će vam reći da niste vidjeli niti doživjeli njegovu istinsku ljepotu. Smještena u uvali Vinogradišće, Palmižana se nalazi na malenom otočiću Svetom Klementu o kojem brine tridesetak ljudi, a samo jedan stanovnik ovdje obitava tijekom cijele godine. Čitavo carstvo biljaka te životinjski fenomeni poput bijelih paunova pod stalnim su i budnim okom članova obitelji Meneghello, od kojih je svakako najpoznatija Dagmar. Upravo zbog njezinog entuzijazma i ljubavi prema osamljenoj prirodi danas možemo reći da u Hrvatskoj postoji prava umjetnička Meka.

Novinarka, izdavačica, kolekcionarka, galeristica i mecena Dagmar Meneghello je vlasnica i voditeljica stoljetnog turističkog posjeda na Palmižani na kojem kreativci i virtuozi iz cijelog svijeta dolaze pronaći nekoliko trenutaka mira. Kao mlada zagrebačka novinarka zamijenila je buku i svjetla metropole zvjezdanim nebom Palmižane. Zbog ljubavi prema karizmatičnom otočaninu Jurja Totu ostavila je betonsku džunglu i prihvatila njegov škoj i život na njemu, bez civilizacijske tekovine, bez sanitarnih čvorova, otočić koji je bio zastrašujuće zapušten.

Ovaj zemaljski raj godinama je stvarala kako bi svim posjetiteljima omogućila egzotično ljetovanje i bijeg od stvarnosti. Danas su ovdje i njezina djeca i obiteljski prijatelji koji nastavljaju tradiciju započetu još šezdesetih godina prošlog stoljeća, zbog čega je Dagmar dobila i Nagradu na životno djelo.

Koronavirus u svijetu: 12 ljudi iz različitih zemalja priča o životu u izolaciji

NISU POSTOJALI SANITARNI ČVOROVI, VLADALA JE NESTAŠICA VODE, ŽIVJELO SE OD KIŠNICE IZ CISTERNI…

Kada se 1965. godine rodila ideja o umjetničkoj enklavi, Palmižana je bila zapuštena i bez dovoljno ruku za održavanje. Nisu postojali sanitarni čvorovi, vladala je nestašica vode, a živjelo se od kišnice iz cisterni. Kada bi se spustila noć eventualno bi se vidjela svjetlost koja je dopirala od svijeća ili plinskih lampi ribara. Gosti su tada većinom bili stranci koji su uživali u nedostatku svakodnevnog komfora kojeg su imali kod kuće. Prepuštali su se ljepoti djevičanske prirode koja im je donosila čisti zrak, kristalno more i svježe specijalitete bez prednarudžbe.

Ipak, nedostajalo je kulturnog sadržaja i umjetničke energije te je Dagmar odlučila svoj dom otvoriti domaćim mladim slikarima, kiparima i glazbenicima. Polako su zidove restorana počele krasiti maštovite slikarske kreacije, a puteljke i prostorije punili su kipovi.

Palmižana je tako kroz 50 godina postala međunarodna meka slikara, kipara, pisaca, pjesnika, fotografa i glumaca te slavnih glazbenika iz cijelog svijeta koji u zahvalnost za gostoprimstvo otoku poklanjaju svoju umjetnost. Puno je poznatih ličnosti koji nisu odoljele plavim uvalama i morskim delicijama Svetog Klementa. Tako se na popisu redovitih gostiju nalaze glumci John Malkovich, Edward Norton, Jodie Foster…

„KAKO BI PREŽIVJELA NA PUSTOM OTOKU, MORALA SAM SE OKRENUTI UMJETNOSTI”

Živopisni smještajni objekti posjeda Meneghello ne vide se s mora jer su skriveni u palmižanskoj vegetaciji, a imena su dobili prema raznolikim bojama. U restoranu u kojem se pripremaju isključivo svježa jela koja odišu Mediteranom i prirodom nalaze se umjetnička djela autora koji su nekada ovdje odsjedali. Time su pridonijeli najneobičnijoj umjetničkoj izložbenoj postavi, ali i otoku simbolički zahvalili na gostoprimstvu.

„Kako bih preživjela i ostala na pustom otoku bez struje, vode i ostalih civilizacijskih blagodati, bez ljudi i događanja, morala sam se okrenuti umjetnosti” – kazala je jednom prilikom Dagmar, koja je pola stoljeća, od nenastanjene hvarske otočke enklave stvorila svjetski poznati brend hrvatskog kulturnog turizma – otok umjetnosti. 

PODIJELI: