Tek je stigla na Netflix, a već je među najgledanijim serijama u Hrvatskoj. Užitak je gledati ovu raskošnu obiteljsku sagu

Moram priznati da sam zapravo čekala da Istočno od raja (East of Eden) stigne na Netflix. Općenito volim ekranizacije romana, pogotovo velikih djela svjetske književnosti, iako je to uvijek poprilično rizičan teren. Kada ste već sami u glavi stvorili likove, mjesta i cijeli svijet nekog romana, trenutak u kojem oni ožive na ekranu lako može donijeti raskorak između zamišljenog i viđenog, a to onda utječe i na konačni dojam ekranizacije. Ipak, u takve se avanture uglavnom upuštam. Dijelom zato što me zanima koliko će ekranizacija odgovarati onome što sam sama zamišljala, a još više zato što volim vidjeti kako je neko poznato djelo pročitao netko drugi.

Steinbeckov roman Istočno od raja kod mene je već pomalo pao u zaborav. Posljednji put ozbiljnije sam mu se vratila uz film s Jamesom Deanom, ekranizaciju koju i danas smatram dovoljno dobrom da se čovjek može zapitati je li nam uopće trebala nova verzija. Ipak, oprostite mi ako pretjerujem, Netflixova miniserija pokazala se skoro jednako privlačnom, samo sada ispričana iz perspektive jedne nove generacije.

Sedam jednosatnih epizoda daju priči prostor koji je filmu iz 1955. godine nedostajao. Kazanov film, uz sve svoje kvalitete, sabio je Steinbeckov generacijski roman u dva sata i ispričao tek njegovu završnu trećinu. Zoe Kazan, unuka redatelja Elije Kazana, odlučila je zato krenuti od početka. Serija prati obitelj Trask od djetinjstva dvojice braće pa sve do sudbine njihovih potomaka, a gledatelju ostavlja vremena da se zadrži na krajoliku doline Salinas, sporednim zapletima i likovima koje je film ostavio po strani.

Početak je poprilično mračan. Adam i Charles odrastaju u kući s okrutnim ocem Cyrusom, veteranom građanskog rata koji o vlastitim junaštvima priča neumorno, a sinove odgaja batinom. Adam, nježniji od dvojice, završava u vojsci, dok Charles ostaje na farmi s gorčinom koja će kasnije izbiti na površinu. Kada se nakon očeve smrti i nasljedstva sumnjivog podrijetla braća ponovno nađu pod istim krovom, čini se da su pronašli mir. Tada na prag njihove kuće, krvava i izubijana, dopuzi Cathy Ames, a obitelj nakon toga zauvijek ostaje obilježena.

Glumačka podjela jedan je od najjačih aduta serije. Christopher Abbott kao Adam vrlo uvjerljivo utjelovljuje ljudsku slabost, Mike Faist kao Charles donosi odbojnu mješavinu prezira i očaja, a Tracy Letts u ulozi oca toliko je strog i zloban da ga se osjeća i nakon što njegov lik nestane iz priče.

Najviše pažnje, naravno, privlači Florence Pugh. Kazan je Cathy stavila u samo središte priče i dala joj prošlost koja objašnjava dio njezinih postupaka, ali je zadržala hladnoću zbog koje je taj lik jedna od najzloslutnijih figura američke književnosti. Pugh prelazi između dva lica Cathy, krhke djevojke kojoj treba spas i proračunate žene koja uklanja sve prepreke, s lakoćom koja je odavno njezin zaštitni znak.

Iako možda nije vidljivo na prvu, meni Netflixova verzija djeluje kao priča koja govori i o današnjici. Ako je Amerika, kao i obitelj Trask, zaglavila u začaranom krugu, serija sugerira da je na ljudima da povrate vlastitu volju. To je poruka koju je Steinbeck itekako imao na umu, iako su mu suvremenici zamjerali pretjerano moraliziranje. Publika je roman ipak prihvatila kao veliku obiteljsku sagu, nešto poput priče o Kainu i Abelu preseljene na zapad.

Serija se najbolje snalazi upravo na tom terenu. Raskošno je snimljena, puna emocija i događaja, a uz to i odlično odglumljena, pa mi je pažnja bila usmjerena na ekran. U trenucima kad su već došli sitni sati i bilo je poželjno da se odmorim od ekrana, bilo mi se jako teško odvojiti od serije. Iako je Istočno od raja na Netflixu tek par dana, već ima dosta visoku ocjenu od 7,5 na IMDb-u i 85 % na Rotten Tomatoesu, što donekle možda opravdava moje višesatno zurenje u ekran.

Unatoč tome, ne mogu tvrditi da je ovo maestralno djelo. Pogotovo u dijelovima gdje roman ozbiljno propituje ljudsku prirodu i našu nemoć pred naslijeđenim sklonostima, serija ipak ostaje malo šuplja. Filozofska težina knjige ovdje se osjeća slabije, a velika pitanja o dobru i zlu često ustupaju mjesto obiteljskoj drami.

Ipak, nije mi bilo teško to im oprostiti. Kazan je izabrala poštovanje prema izvorniku i sporo, pomalo pjesničko pripovijedanje, a Netflixu treba odati priznanje što je pristao na ove uvjete. Zaključak je jednostavan. Ako volite velike obiteljske sage, uvjerljive glumačke izvedbe i ekranizacije koje književno djelo shvaćaju ozbiljno, East of Eden vrijedi vašeg vremena. Ako ste čitali roman, uživat ćete u prepoznavanju scena i likova, a ako ste tek na pragu Steinbeckova svijeta, serija je dobar razlog da posegnete za knjigom.