IZ PRVE RUKE
Arhitektura i Smještaj
Neobičan hotel u kojem gosti mogu spavati “s glavom u jednoj zemlji, a nogama u drugoj”
Postoji nekoliko gradova u svijetu preko kojih prolaze državne granice, ali u gradiću La Cure, podijeljenom između Francuske i Švicarske, jedan hotel se pobrinuo da granicu označi posvuda, pa tako i na sredini kreveta. L’Arbézie Franco – Suisse, poznat i kao Hotel Arbez, ima sobe u kojima gosti mogu spavati “s glavom u jednoj zemlji, a nogama u drugoj”.
BURNA POVIJEST HOTELA
Kada planirate putovanje, prvo odaberete odredište, a zatim hotel. Ali u alpskom selu La Cure je obrnuto. Priča o podijeljenom gradiću započela je početkom 19. stoljeća, kada je Francuska anektirala tadašnju švicarsku Vallée des Dappes. Dolinu je 1815. godine Bečki kongres vratio Švicarskoj. Iako je sama regija imala malu vrijednost, pružala je pristupačnu vojnu rutu do Savoje, pa su je Francuzi tijekom godina nekoliko puta neuspješno pokušavali vratiti.
Godine 1862. Napoleon III., nećak Napoleona Bonapartea, odlučio je Švicarcima ponuditi obližnji francuski teritorij, slične veličine, u zamjenu za strateški važnu dolinu. Švicarska je prihvatila predaju i u prosincu je potpisan Ugovor iz Dappesa. Područje od otprilike 8 četvornih kilometara uključivalo je dio La Cure i utvrđeno je da podjela neće utjecati na postojeće građevine.
BIZNISMEN JE POŽURIO GRADITI PRIJE POMICANJA GRANICE
Lokalni poduzetnik po imenu M. Ponthus mislio da može iskoristiti rupu u zakonu i brzo je izgradio malenu zgradu na području koje je trebalo podijeliti između dviju zemalja. U nadi da će zaraditi na kvazi-legalnoj prekograničnoj trgovini alkoholom, duhanom i čokolada, jednu švicarsku trećinu pretvorio je u trgovinu mješovitom robom, a dvije francuske trećine u pub. 1920-ih njegovi nasljednici prodali su zgradu Jules-Jeanu Arbezu, koji ju je pretvorio u hotel.
Unatoč zabačenoj lokaciji, međunarodni status hotela učinio ga je mjestom mnogih intriga. Budući da se državna granica nalazi na 7. stepenici stubišta koje vodi na prvi kat, njemačke trupe tijekom Drugog svjetskog rata bile su puštene u prizemlje hotela, dok su gornji katovi služili kao siguran raj za izbjeglice. Tadašnji vlasnik, Max Arbeza, i njegova supruga, Angèla, kasnije su dobili počast jer su tijekom nesigurnih vremena pomagali potrebitima.
APARTMAN ZA MEDENI MJESEC U KOJEM MLADA SPAVA U FRANCUSKOJ, A MLADOŽENJA U ŠVICARSKOJ
Nakon rata hotel je ponovno otvoren za javnost te je nastavio s normalnim radom. Vlasti zemalja postigle su dogovor tako da Švicarci danas hotel smatraju francuskim, a Francuzi švicarskim. Sedma stepenica stubišta još uvijek označava granicu, koja također prolazi kroz blagovaonicu, što omogućuje posjetiteljima da večeraju za istim stolom i u različitim zemljama u isto vrijeme.
Hotel danas nudi različite mogućnosti smještaja, od jednokrevetnih soba do obiteljskih apartmana. Postoji i apartman za medeni mjesec, u kojem su vlasnici odlučili da mladenci moraju spavati u različitim zemljama, postavivši krevet točno po sredini gdje prolazi državna granica između Švicarske i Francuske. Još jedna soba je u cijelosti u Švicarskoj, osim kupaonice koja je francuska. Srećom, ne morate nikome pokazivati putovnicu kad ustanete usred noći da biste piškili.