U blizini hrvatske granice otkrili smo konobu na rijeci u kojoj vrhunski pripremaju žabe, riječnu ribu i rakove

U blizini hrvatske granice i šušura jadranske obale, krije se prava škrinja s blagom: Hercegovina. Priroda ju je podarila nevjerojatnim krajolicima, rijekama, jezerima, a ljudi otvorili izletišta zbog kojih se napušta miris soli i borova i kreće prema zaleđu. Jedno od iznenađenja ovog ljeta otkrili smo u okolici Ljubuškog, na tek desetak minuta vožnje od centra grada, ponosne tvrđave Herceg Stjepana koja nad njim bdije s brda i rijeke Trebižat s kojom je mjesto neraskidivo povezano. Konoba Izvor nalazi se na izvoru Studenčice i svojom ponudom u svakom smislu slavi rijeku i njezine darove.

Put do konobe uzak je i vijugav, nakon što napustite glavnu cestu na trenutak ćete se zapitati idete li u dobrom smjeru. No kad stignete na parkiralište i zauzmete jedno od rijetkih preostalih mjesta bit će vam jasno da ste stigli na pravo mjesto, za koje gurmani već jako dobro znaju. To potvrđuje i visoka ocjena od čak 4,9 na Google recenzijama.

Ispred konobe dočekat će vas bazeni s riječnom ribom, pastrvama, šaranima, što odmah ostavlja dojam svježine. I temperatura zraka je, na vruć dan sredinom kolovoza, zbog blizine rijeke nekoliko stupnjeva niža nego u gradu. Smještamo se u duboki hlad terase koja je podignuta na samoj rijeci, tako da na obje strane imamo pogled na rijeku. Ambijent nas je osvojio na prvu, vrijeme da provjerimo hoće li i hrana ostaviti isti dojam.

Jelovnik nije velik, sastoji se od nekoliko mesnih i nekoliko ribljih jela. Iako ponuda uključuje i klasična mesna jela s roštilja, mi smo ovdje zbog riječnih specijaliteta. Osim pastrve, šarana i soma, onih istih koje smo vidjeli kako plivaju u bazenu, u ponudi su i smuđ i jegulje, no nama pažnju plijene žabe i riječni rakovi. Žabe pripremaju na tri načina: pohane, na žaru i dinstane s lukom. Uzimamo sve tri varijante, a odlučujemo se i za porciju riječnih rakova.

Šestero nas je i sve naručeno nam poslužuju na sredini stola da možemo dijeliti i sve probati. Nakon nekoliko zalogaja kreću uzvici oduševljenja. Žabe su odlično spremljene, sviđaju nam se i pohane i na žaru, no kao favorit se većini nameću one s lukom pa naručujemo dodatnu porciju. Poslužuju domaći pomfrit, ukusan je i ima karakter, što kod ovog načina pripreme krumpira zaista rijetko srećemo.

Nekima od nas ovo je prvi susret s riječnim rakovima, koji su pripremljeni na buzaru i poslužuju se s finim domaćim kruhom. Crvene se na pladnju, a mi razmišljamo kako im pristupiti. Kad smo ih doživjeli kao malo veće i neobične škampe, ulovili smo ritam, zaprljali prste i dalje ih je bilo jednostavno čistiti.

Okus je fin, pomalo neobičan, nema puno sličnosti sa škampima i morskim rakovima, ali nam se svidio. Slasno smo glodali žabe, kruhom skupljali buzaru s pladnja, sve zalijevali s domaćom žilavkom i uživali u prekrasnom ambijentu. Svi smo se složili da Konoba Izvor zaslužuje popularnost i da se sigurno vraćamo i sljedeće godine.

Posluga je brza, osoblje ljubazno, opušteno i uvijek na usluzi. Na početku nam je konobar predstavio meni, na našu molbu preporučio specijalitete, no tijekom našeg boravka nije bio nametljiv i savršeno je pogađao kada treba doći provjeriti nedostaje li nam nečega. Ambijent je, spomenula sam, zaista ugodan i uz šum rijeke i dobro društvo „zove“ da se uživa satima.

Što se tiče cijena, nešto su niže od onih u Hrvatskoj, pogotovo pića, ali ne drastično. Litra žilavke ili blatine, lokalnih sorti vina, stoji 17 KM (8,50 eura), a veliko pivo 4 KM (2 eura). Porcija žaba je 28 KM (14 eura), pastrve 15 KM (7,50 eura), šarana 22 KM (11 eura), a najskuplja na meniju je jegulja (150 KM ili 75 eura za 1 kilogram) te riječni rakovi koje smo mi probali, 65 KM za 1 kilogram (32,50 eura). Mesna jela koštaju od 15 KM za ćevape do 22 KM za miješano meso i 25 KM za teleći kotlet, odnosno 7,50, 11 i 12,50 eura. Obilni ručak za šest odraslih s vinom, salatama, desertima i dodatnim porcijama nekih glavnih jela platili smo oko 190 eura.