Pored male ribarske luke otkrili smo konobu koja poslužuje pravu dalmatinsku spizu: porcije su velike, a okusi kao u djetinjstvu

Samo nekoliko desetaka metara od užurbane splitske rive nalazi se mala ribarska luka Matejuška. Dok se u glavnoj luci izmjenjuju veliki trajekti, kruzeri i jahte, ovdje je sve nekako manje, mirnije. Male barke, ribarske mreže koje se suše, ljudi koji sjede na klupicama i komentiraju vrijeme, sezonu, kako je igrao Hajduk. Matejuška je ostala jedan od rijetkih kutaka uz obalu koji su Splićani odbili prepustiti turizmu. A tik uz tu malu luku punu velikih priča otkrili smo restoran koji se savršeno uklapa u priču o pravoj Dalmaciji, Splitu i okusima koji se pamte i po koje se vraća.

Konoba Dujkin dvor mjesto je na kojem se jede prava, autentična dalmatinska spiza. Bakalar, srdele, riba s blitvom, janjetina s bižima, pašticada… Riba je glavna, to jasno pokazuje rashladna vitrina sa svježom ponudom, ali ni mesna jela ne zaostaju. Smještena tik uz ribarsku luku, konoba zaista ima kratki nabavni lanac, razmišljamo dok uživamo u ribljoj plati za predjelo, na kojoj su marinirane kozice i inćuni, slane srdele, pašteta od tune… More se osjeti u svakom zalogaju.

Nastavljamo sa srdelama na savur, klasičnim dalmatinskim jelom koje, srećom, posljednjih godina doživljava veliki povratak. Sve što nam je poslužilo izrazito nasmijano i opušteno osoblje bilo je ukusno, autentično, iskreno i, što je najvažnije, odlično pripremljeno. Jer s okusima koje svi poznajemo nema „fejkanja“: njih je možda i najteže napraviti da svi budu zadovoljni jer svatko ima svoj, bakin ili mamin recept u koji se kune. Konoba Dujkin dvor u tome je ipak uspjela.

Priča o ovom mjestu nipošto nije samo priča o hrani. Konoba je svoju lokaciju prigrlila, učinila je velikim dijelom identiteta i sačuvala tradiciju i priče koje se vežu uz Matejušku. A jednoj od tih priča, lijepoj i tužnoj u isto vrijeme, konoba duguje i svoje ime. Dujka je bila prava osoba, siromašna djevojka iz Veloga Varoša, koju su zvali Cicibela, ulična mačka, jer nije imala nikoga.

Udala se za, također siromašnog, ribara Roka i živjeli su u njegovoj barci na Matejuški. Nisu imali puno, samo brod pun rupa, more i ljubav. Roko je Dujki navodno rekao: ovo će biti tvoji dvori, pokazujući barku. U njoj su na kraju i skončali: jedne su ih hladne zime pronašli na barci, zagrljene, nepomične. Ova priča desetljećima živi u srcima Splićana.

Priča o Roku i Cicibeli stigla je na kazališne daske, na filmsko platno, na stranice knjiga. Ali i na zidove konobe Dujkin dvor na kojem smo pročitali njihovu priču i uživali u starim fotografijama Matejuške. Danas je konoba splitska institucija, ali nije bilo lako postići taj status. Vlasnica Jelena Tabak ispričala nam je kako je bilo razdoblja u kojima nije bilo lako voditi konobu ovog tipa. Interesa za dalmatinsku hranu praktički nije bilo: u Splitu su se pekli burgeri, jele su se pizze, otvarali internacionalni restorani. Ali ona nije odustajala. Držala se svoje filozofije i ideje, lokalni gosti su dolazili, a onda su s vremenom počeli dolaziti i turisti. Pojesti nešto lokalno napokon je postalo trend i danas ljudi ciljano traže riba s blitvom, srdele savur, pašticadu.

„Restoran je otvoren 2014. godine. Kad je trebalo odabrati ime, listala sam knjigu o povijesti Matejuške i u njoj pronašla poglavlje o Roku i Cicibeli, splitskim likovima koji su zaista ovdje živjeli. Autora sam tražila dopuštenje da preuzmem naslov poglavlja knjige i tako je nastao Dujkin dvor. I naše je dvorište u početku bilo tek nešto veće od Rokova broda, unutarnji prostor je bio malen. Zato sam rekla: ovo će biti Dujkin dvor,“ ispričala nam je Jelena Tabak.

Vlasnica konobe sretna je što je dalmatinska kuhinja, kuhinja njezinog djetinjstva, ponovo u modi i svi je počeli tražiti, i domaći i turisti. Sjeća se vremena kad ljudi nisu htjeli jesti gavune, a danas ciljano dolaze i pitaju ima li ih u ponudi. Sve što može nabavlja lokalno, ribari joj javljaju kad imaju neki veći ulov i oni po njemu kreiraju dnevnu ponudu.

Ujutro poslužuju doručak, dnevna ponuda ispisana je na crnoj ploči pred restoranom i poslužuje se od 11, navečer je restoran a la carte. Dnevna ponuda ovisi o sezoni i ulovu, a u stalnoj su ponudi namirnice koje se mogu gotovo uvijek nabaviti. Kod njih odlično prolaze buzare, od školjki ili škampa, svježa riba, ali i naizgled jednostavnija fritura, miks prženih lignji i ribica. Za marendu praktički uvijek imaju punjene paprike i pašticadu: gosti su na to navikli i uvijek je traženo. Konoba Dujkin dvor zaista za svakog ima ponešto. Ali vlasnica uvijek iznova smišlja i neke kreativne iskorake i ideje.

Jedan od primjera koji nam je ispričala bila je suradnja s Galerijom Meštrović nakon obnove. Oni su izdali knjižicu s nekoliko recepata koje je Meštrović volio, a Jelena je došla na ideju da pripreme i ponude ta jela u restoranu. „Pripremali smo srdele sa salatom od krumpira, savur smo radili po Meštrovićevoj recepturi, bijeli umak od kapara, pileći tingul… Jedino smo jetrenu paštetu morali malo prilagoditi, okus je bio preintenzivan pa smo ga ublažili začinima,“ prisjeća se Jelena Tabak.

Dugo se pričalo i o predstavi o Roku i Cicibeli koju je konoba Dujkin dvor ugostila tik uz restoran i u samom restoranu, na terasi. Gosti su uživali u jelima koja su, slijed po slijed, pratila priču koja se odvijala pred njihovim očima. Jelena nam kaže kako će svakako, ako prilike budu dopuštale, tako nešto organizirati ponovo.

Još mjesec, dva i Split će se isprazniti. Turisti će otići kućama, a Dujkin dvor nastavit će hraniti Splićane i njihove domaće goste. na crnoj ploči bit će, kao i uvijek, ispisana dnevna ponuda, navečer će se tu slaviti godišnjice i rođendani. Konoba, naime, radi cijele godine, jedino je u zimskom razdoblju zatvorena ponedjeljkom i utorkom. Ali sve druge dane goste tik uz Matejušku čeka pouzdana, puna priča i jelima koja svakim zalogajem slave Dalmaciju i čuvaju njezinu gastronomsku baštinu.

Za više inspirativnih priča iz srednje Dalmacije posjetite www.dalmatia.hr.