Koji je najskuplji začin na svijetu? Za jedan kilogram potrebno je ubrati čak 150 tisuća cvjetova, a bere se isključivo rano ujutro

Misteriozan, okružen nizom priča i epitetom ‘najskuplji’… Malo koji začin na ovom svijetu fascinira kao on – njegovo visočanstvo šafran. Nježne i delikatne crvene niti oduvijek opčinjavaju, a uz njih je, kaže se, svaka hrana bolja. Šafran – crocus sativus, jesenski krokus, krokus ili pak začinski šafran – najskuplji je začin na svijetu i doista je poseban i ne nazivaju ga bez razloga kraljem začina. Ovo je sve što trebate znati o tom nevjerojatnom dodatku jelima.

Svoju skupocjenost – a u rangu je dragocjenih metala – šafran duguje mukotrpnom načinu proizvodnje. Naime, sam začin u biti čine stigme ili tučak cvijeta šafrana. Svaki cvijet ima tri stigme, od kojih svaka teži dva miligrama. I brojke su dalje samo sve nevjerojatnije… Dakle, da bi se dobilo kilogram tog začina treba prikupiti oko 150 tisuća cvjetova (za jedan gram oko 150 cvjetova), i to ručno. Najbolje u ranu zoru, na dan cvatnje jer mu je rok trajanja kratak. Cijena mu je, ne iznenađuje, vrtoglava. Primjerice, 0,2 grama za oko sedam eura… Nerijetko ga zbog svega navedenog nazivaju crvenim zlatom.

Šafran je aromatičan, podsjeća – kažu znalci – na med i mošus, no krasi ga i određena cvjetna, zemljana nota, pa čak i mrvka pikantnosti. Dobro paše u velik broj jela i niz kuhinja, nastavljaju, a čak i dodavanje vrlo male količine tog začina jelu daje intenzivnu žutu boju. Uostalom, i samo mu ime dolazi od riječi ‘zafran’ što znači žut. Jelima se dodaje u malim količinama, i u pravilu se ne kombinira s mnogo drugih začina, a odličan je s ribom, peradi, rižom i tjesteninom.

Oslobađanju njegova okusa doprinosi zagrijavanje, no ne smije ga se izlagati prejakim temperaturama jer je vrlo osjetljiv na toplinu, a dolazi u dva oblika – u vlaknima, odnosno nitima ili pak prahu. Prva opcija je bolja – okus se tako, ako ga se pravilo skladišti, zadržava i do tri godine, a lakše je procijeniti i kvalitetu samog proizvoda. U pravilu, što crveniji to je kvalitetniji.

Šafran se koristi već tisućama godina. Voljeli su ga stari Egipćani, primjerice i Kleopatra je također bila poklonica. Grci su ga znali koristiti i kao parfem, a Rimljani u kupkama. I jedni i drugi su ga upotrebljavali i u kuhinji, a služio je, među ostalim, i budističkim svećenicima, za bojenje tkanina. Ili pak, općenito, za bojanje zidova. Koristili su ga kroz povijest i kao lijek…

Vjeruje se da potječe s područja Krete, dok se najvećim proizvođačem tog začina u modernom svijetu smatra Iran. Naime, tamo se godišnje proizvede čak i oko 80 do 90 posto svjetskih količina, prema nekim podacima 265 tona od ukupno 300 na razini cijelog svijeta. U našoj okolici proizvodi ga i Austrija, a kao i svaka skupocjena roba – a on to doista jest – na tržištu ima i previše krivotvorina. Često se ljudima, pod pravi šafran, barem po njegovoj cijeni, proturi mnogo jeftinija šafranika.

Na stranici Kreni zdravo detaljno objašnjavaju i ljekovita svojstva kojima se šafran može pohvaliti jer je bogat s aktivnim biljnim spojevima. On tako, tvrde, djeluje na ublažavanje simptoma depresije, poboljšava pamćenje i koncentracije, smanjenje simptome PMS-a, smanjenje apetit, povećava libido, snižava koncentraciju glukoze u krvi, a odličan je i za zdravlje očiju. No, može biti i opasan u većim količinama – u većoj gramaži djeluje toksično, dok doze od 15 do 20 grama mogu biti i smrtonosne.