Prvi dokumentirani meteorit na svijetu pao je na Zagorje! Zvali su ga “željezo”, a danas je najvažniji dio zbirke u Beču

Hrvatska obiluje nevjerojatnim pričama iz povijesti, no među njima jedna je doista posebna i naprosto fascinantna: ona o hrašćinskom meteoritu. Potraga za njom vodi nas u Hrvatsko Zagorje, kao što i samo ime kaže, u općinu Hrašćina, u naselje Domovec. Upravo tamo čekat će vas spomen obilježje posvećeno jednom od najneobičnijih događaja na našim prostorima koji je zauvijek obilježio znanost. Sve o njemu doznajte u narednim recima: upoznajte fascinantni hrašćinski meteorit!

Ona započinje doista davnog 26. svibnja 1751. godine u 18 sati. Naime, tada se na zemlju, na njivu Mije Koturnaša, stropoštala, uz puno buke i tutnjave, ogromna ‘vatrena kugla’. Osim bljeska, područjem se proširio šok: ljudi nisu znali što se događa. Objašnjenje su tražili u legendama, no ispostavilo se s vremenom da taj neobični, zastrašujući fenomen nema veze sa zmajevima i legendama, već sa svemirom.

U općoj panici, neki su ipak uspjeli trezveno razmišljati. Jedan od tih bio je župnik Maršić koji je poslao svoju dvojicu slugu da odu na mjesto događaja, vide što se dogodilo i donesu sve što pronađu. Za to vrijeme, vijest o ‘padu kamena s neba’ počela se širiti carstvom.

Pronalazak je bio vrlo zanimljiv. „Veći komad težio je 39,76 kilograma i prenesen je u cijelosti na župni dvor, a prema navodima kroničara Krčelića manji komad mase 8,96 kilograma župnik je dijelio prisutnima od čega su hrašćinski kovači kovali čavle. Palo tijelo zajedno sa zapisnikom što ga je prema izjavama očevidaca sastavio generalni vikar zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević, a na zahtjev zagrebačkog biskupa Franje Ksavera Klobušickog, poslano je na carski dvor“, navode na turističkim stranicama Hrvatskog Zagorja.

Ispostavilo se da je dvor bio doista dobra adresa za spomenutu pošiljku. Franjo Stjepan I. se, naime, jako zanimao za znanost i posjedovao je prirodoslovnu zbirku. Upravo dio te zbirke, dapače jedan od njezinih ključnih elemenata, postat će i hrašćinski meteorit. U toj najstarijoj zbirci meteorita na svijetu upravo on će, kao njezin najveći primjerak, biti naveden pod brojem jedan.

No, tada, dok je meteorit stigao na dvor, još se u biti nije znalo što je to točno meteorit. Smatralo se da zemlja izbacuje, odnosno katapultira u zrak svoje dijelove i da se oni vraćaju, odnosno padnu na tlo. Događaj u Hrašćini, navodi isti izvor, bilo je prvi puta da je takav pad, odnosno ‘povratak katapultiranog kamena’ dokumentiran i temeljito opisan.

Čak ni to nije kraj. Naime, 50-ak godina kasnije taj je kamen zaintrigirao Aloisa von Widmanstättena, mineraloga i upravitelja izrade carskog porculana. Počeo ga je istraživati i na njemu učio kristalografsku strukturu kakva nije dotada viđana na zemaljskim kristalima. On je jednu pločicu hrašćinskog meteorita izbrusio, ispolirao i izložio visokoj temperaturi. Taj proces rezultirao je onime što je postalo poznato kao Widmanstättenove figure, odnosno linije koje su postale osnova za razlikovanje izvanzemaljskog i zemaljskog željeza.

To saznanje, uz Kukuljevićev zapis, dokazalo je postojanje ‘tijela iz svemira’, to jest željeznog meteorita. Dobio je ime ‘agramit’, po Zagrebu, a zatim i nadimak ‘zagrebačko željezo’. Međunarodna zajednica ga poznaje pod imenom „meteorit Hrascina“. Vodi se u skupini rijetkih meteorita, u kojoj su samo dva imali svjedoke. Jedan je, i to najstariji, upravo ovaj hrašćinski. Drugi je pao 1912. godine u Južnoj Africi.

Hrašćinski meteorit smatra se najvažnijim primjerkom zbirke meteorita u Povijesnom i prirodoslovnom muzeju u Beču. No, njegove komadiće posjeduju i drugi svjetski muzeji, od onog u Berlinu do Calcutte i Vatikana. Jedan njegov komadić, mase 0,56 grama, čuva se i u prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.  No, njegova glavnina, odnosno 39 kilograma ‘živi’ u Beču.

Što se tiče samog spomen obilježja koje se može posjetiti, tamošnje informativna ploča ima i prijevod, osim na engleski, na esperanto, a kod njega se može razgledati i replika meteorita u prirodnoj veličini. U planu je i izgradnja Astroturističkog centra te postavljanje interpretacijskih točaka na mjestima od interesa za priču o hrašćinskom meteoritu.