Ova serija natjerat će vas da preispitate vlastiti život! Ima visoku ocjenu na IMDb-u, a iza nje stoji autor Breaking Bada

Danas je u svijetu filmske industrije doista teško napraviti nešto novo i unikatno, no to se ponekad ipak dogodi pa svi ostanemo ugodno iznenađeni. Takav je slučaj i s relativno novom serijom „Pluribus“ Vincea Gilligana, autora koji stoji iza megapopularnog hita „Breaking Bad“. Ova serija ne pokušava vas odmah osvojiti. Umjesto toga, polako vas uvlači u svoj neobični svijet koji naizgled djeluje mirno, sretno i gotovo savršeno, ali upravo zbog toga i uznemirujuće. Ne gradi napetost kroz događaje, nego kroz osjećaj da nešto ne štima, iako na prvi pogled nema nijednog očitog razloga za zabrinutost. Taj nesklad između onoga što vidimo i onoga što osjećamo drži pažnju i tjera na razmišljanje…

Premisa serije jednostavna je, ali gotovo zastrašujuće uvjerljiva. Svijet kakav poznajemo ne nestaje kroz ratove, pandemije ili katastrofe, već kroz nešto puno zanimljivije i veće, a to je kolektivna promjena ljudske svijesti. Ljudi postaju verzije sebe bez unutarnjih sukoba, sumnje i bez potrebe za izborom. Drugim riječima, svijet postaje savršeno funkcionalan, ali i opasno sterilan!

U središtu priče je Carol Sturka, žena koja osjeća da nešto nije u redu. Dok svi oko nje prihvaćaju novu realnost s gotovo neprirodnim mirom, ona ostaje posljednji trag „starog svijeta“, onog u kojem su nesavršenost, konflikt i slobodna volja bili sastavni dio ljudskog iskustva. I upravo kroz njezinu perspektivu gledatelj počinje sumnjati u ono što vidi.

Ono što „Pluribus“ izdvaja od većine današnjih serija jest činjenica da u njoj nema klasičnog negativca. Ne postoji jasna prijetnja, nema antagonista kojeg možete mrziti. Kolektiv koji „preuzima“ svijet nije brutalan ni nasilan. Naprotiv, djeluje brižno, smireno i gotovo utješno.

I tu Gilligan povlači najopasniji potez: tjera nas da se zapitamo bismo li se zapravo oduprli takvom svijetu. Jer ako nema konflikta, nema ni patnje. Ako nema patnje, nema ni rasta. A bez rasta, što ostaje od čovjeka? Serija ne moralizira, ne nameće odgovore, ali vrlo precizno postavlja pitanja koja dugo ostaju u glavi i nakon što epizoda završi.

Vizualni identitet serije dodatno pojačava taj osjećaj nelagode. Umjesto očekivanih mračnih tonova distopije, „Pluribus“ koristi svjetlo, otvorene prostore i gotovo sterilnu estetiku. Pustinjski krajolici Novog Meksika, poznati i iz „Breaking Bada“, ovdje dobivaju novu simboliku. Tišina tih prostora savršeno odražava unutarnje stanje svijeta koji je izgubio nešto suštinsko. Sve izgleda lijepo. Ali ništa ne djeluje stvarno.

Ton serije neprestano balansira između crnog humora i duboke egzistencijalne nelagode. U jednom trenutku gledate gotovo apsurdnu situaciju u kojoj svi razmišljaju isto, a već u sljedećem suočavate se s pitanjem koje pogađa ravno u srž: što ako sloboda uključuje i pravo na pogrešku? Narativni tempo je spor, ali je namjerno takav. „Pluribus“ ne želi da je gledate usput. Ona traži pažnju, vrijeme i spremnost na razmišljanje. Nije serija koju ćete “odraditi” u jednom vikendu i to je njezina najveća snaga.

S ocjenom 8/10 na IMDb-u, „Pluribus“ se već sada pozicionira kao jedan od najintrigantnijih televizijskih projekata posljednjih godina. U vremenu kada se stalno govori o produktivnosti, sreći i „boljoj verziji sebe“, ova serija postavlja pitanje koje zvuči gotovo provokativno, a ono glasi „Biste li zaista željeli živjeti u svijetu u kojem je sve savršeno?“ I možda još važnije, biste li u takvom svijetu uopće bili vi?