Pogledali smo Netflixovu seriju koja je u jednom danu stigla do vrha liste najgledanijih: nismo sigurni što bi Agatha Christie mislila o njoj…

Popularnost krimića kao žanra desetljećima ne opada. Nije mu naštetila ni eksplozija novih vizualnih efekata, akcijskih scena i brzih izmjena kadrova, čak ni popularnost superjunaka. Ljudi i dalje vole gledati nekog mudrog detektiva, koji je pritom simpatični osobenjak, kako obilazi mjesto zločina i raspetljava pozadinu ubojstva. Dokaz tome je beskonačno repriziranje Monka, Ubojstava u Midsomeru i Poirota, ali i neke novije produkcije koje su se pokazale uspješnima, poput serijala Knives Out (Nož u leđa) ili simpatičnog lanjskog filma Klub ubojstava četvrtkom.

Krimić kao žanr, dakle, prilično je sigurno ulaganje. Ali mora biti dobar. Serija Sedam satova (Agatha Christie’s Seven Dials) koja je prije par dana došla na Netflix i odmah se probila do drugog mjesta najgledanijih, to naprosto nije.

Snimljena je po knjizi Agathe Christie iz 1929. i ima samo tri nastavka, što je obećavalo dobru zabavu za jednu večer. Na kraju smo odjavnu špicu dočekali prilično iznervirani. Evo što sve sa serijom ne štima.

Roman Tajna sedam satova Christie je objavila 1929. i moram priznati da ga nisam čitala. S obzirom na to da je iz njezinih prstiju izašlo više od 60 romana, 150 kratkih priča i 25 predstava, jasno je da ne mogu sva djela biti jednako dobra i uzbudljiva. No ovdje sam cijelo vrijeme pokušavala zamisliti kako je to slavna autorica napisala i zamislila, je li i priča šuplja ili je samo loše odglumljena i režirana.

Radnja serije smještena je u 1925. Priča počinje sporo, ubojstvo se događa tek pri kraju prve epizode tijekom koje upoznajemo likove koje ćemo pratiti. Glavna junakinja je mlada pripadnica visokog društva Lady Eileen Brent, koju svi zovu Bundle. Čini se da je zamišljeno da ona bude simpatična i dopadljiva, mlada, ženska verzija Poirota, no većinu je vremena neuvjerljiva i iritantna. Glumi je 28-godišnja Mia McKenna-Bruce iza koje je nekoliko manje poznatih filmova. Najbolje uloge u seriji odigrali su već afirmirani glumci Helena Bonham Carter i Martin Freeman.

Neuvjerljiva gluma, loši i često bizarni dijalozi, scena djevojke koja pleše u klubu nekoliko dana nakon što su joj ubijeni partner i prijatelj, slučaj ubojstva uz koji se ni na tren emocionalno ne vežete… Čak i na kraju, kad se sve rasplete, izostaje onaj „aha“ moment koji obično slijedi nakon dobrog krimića.

Kako sam fan Agathe Christie, Poirotovih malih sivih stanica i vrckave lukavosti Miss Marple, samo ime britanske kraljice krimića možda je podignulo moja očekivanja. No to nije jedini razlog razočarenja. Ocjena na IMDb-u zasad je 6,2, ali meni se i ona čini previsoka.

Nakon što sam odgledala seriju mogu samo reći da mi je drago što ima samo tri epizode, a bilo mi je i drago nakon dugo vremena ponovo vidjeti i dalje ekspresivnu Helenu Bonham Carter. Nadam se da nikom neće pasti na pamet snimiti nastavak.