Neobični običaji: Zašto Šveđani ne vole čavrljati (i zašto to ne znači da su hladni)

U mnogim kulturama, čavrljanje, usputni razgovor o nevažnim temama s ljudima koje površno znamo, ili čak s potpunim strancima, dio je uobičajenog socijalnog ponašanja, koje nekad čak dovodi do novih prijateljstava i veza. Međutim, postoji narod koji neobavezne razgovore, takozvani “small talk” ne voli, štoviše – preziru ga. To su uvijek neobični Šveđani, koji svrhom razgovora smatraju razmjenu korisnih informacija, a kako čavrljanje to nije, ne vide smisao u njemu.

ŠVEDSKA KULTURA: ČAVRLJANJE SE SMATRA SUVIŠNIM

U Švedskoj, čavrljanje se smatra suvišnim i čak ga se naziva “kallprat” (hladno razgovor) ili “dödprat” (mrtvi razgovor). Kako bi izbjegli situacije u kojima moraju razgovarati s poznanicima i strancima, mnogi su Šveđani razvili pravo umijeće izbjegavanja kontakta očima pa će kad vide osobu koju tek površno poznaju, radije gledati u telefon ili razgledavati izloge.

• 

Turisti koji se nađu u Švedskoj često se iznenade kad na srdačan pozdrav prodavaču, konobaru ili prolazniku dobiju tek hladni “hej”, bez interesa za daljnji razgovor.

OVA NEOBIČNA NAVIKA NIPOŠTO NE ZNAČI DA SU ŠVEĐANI HLADNI I NELJUBAZNI

Neki stručnjaci smatraju da korijeni ovog ponašanja leže u činjenici da je Švedska rijetko naseljena zemlja i da su stotinama godina Šveđani navikli razgovarati samo s ljudima iz svog užeg kruga. Druga teorija povezuje ovu naviku s time što su sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća stanovnici bili minimalno izloženi migracijama pa nisu usvojili naviku bezbrižnog čavrljanja od drugih naroda.

• 

Kako bilo, ova neobična navika nipošto ne znači da su Šveđani hladni i neljubazni. Unatoč tome što možda ostavljaju takav prvi dojam, uvijek će biti pristojni i prijateljski nastrojeni, ali naprosto na drugačiji način od brbljavijih naroda.