Znate li da u Boliviji postoji “planina koja jede ljude”? Unatoč brojnim opasnostima koje skriva, turisti je svejedno posjećuju

Smješten na više od 4000 metara nadmorske visine, bolivijski Potosí jedan je od najviših gradova na svijetu. Njegove uske ulice i krovovi od crvenih crjepova nasljeđe su španjolske kolonijalne prošlosti, a najvećim bogatstvom ove regije (ili prokletstvom, ovisi iz kojeg kuta gledate) smatraju se rudnici na obližnjoj planini Cerro Rico, čije ime u doslovnom prijevodu znači ”Bogata planina”. Upravo na njoj pronađena su brojna nalazišta srebra. Zbog prekomjerne eksploatacije, mnoga su u međuvremenu presušila pa se danas ondje mahom iskopavaju jeftiniji minerali poput kositra i cinka.

A Potosí, u kojem se svake godine, između veljače i ožujka, organizira živahni rudarski karneval, privlači sve više (avan)turista željnih bizarnog iskustva koje mnogima tjera strah u kosti. Odjeveni u teške kombinezone, s kacigama na glavama i uz pratnju stručnog vodiča, prolaze kroz opasna rudarska okna i sudjeluju u miniranju stijena – kao u filmu ”Indiana Jones i ukleti hram”, piše CNN.

Trenutak nakon što vodič upaljačem zapali jarko zeleni fitilj, tunelom će proći snažan udarni val praćen gustim oblakom prašine. Jer upravo je aktivirao štap dinamita, koji je jedan od turista nabavio na lokalnoj tržnici za pišljivih 13 bolivijana (nešto manje od dva eura). Zvuči nestvarno, ali da, Potosí je jedino mjesto na svijetu gdje građani sasvim legalno mogu kupiti dinamit.

Upravo je mreža rudnika u ovom bolivijskom gradu bila od ključne važnosti za španjolske kolonizatore. Nažalost, Potosí je zbog tog bogatstva postao mjesto iz noćne more. Zavladalo je bezakonje, a autohtono stanovništvo podvrgnuto je prisilnom radu za španjolskog kralja. Imućni trgovci počeli su se slijevati u grad kako bi izgradili infrastrukturu i zaradili od rudnika. No, neutaživa želja za profitom imala je kobne posljedice. Kad je u proces rafiniranja uvedena otrovna živa, ista je iscurila u okoliš i izazvala nebrojene smrti. Zbog toga je Cerro Rico postao poznat i kao ”planina koja jede ljude”, a taj zlokoban naziv među rudarima održao se sve do danas.

S vremenom su nekad beskrajne rezerve srebra počele presušivati. Kad je Bolivija 1825. godine proglasila neovisnost, gotovo sve srebro već je bilo iskopano i Potosí je postao samo ljuštura. Osim toga, sumanuto iskopavanje i izgradnja silnih rudarskih okana učinile su planinu nestabilnom.

No, neke stvari ipak se nisu promijenile. Tako se bolivijski rudari, od kojih su mnogi politeisti, nastavljaju moliti istim bogovima i slijediti iste rituale, baš kao što su to stoljećima prije činili i njihovi preci. Svaki ulaz u rudarsko okno u Potosíju i danas je obilježen rogatim likom koji podsjeća na đavola. Narod ga zove ”El Tío” (ujak). On je obično crven, oko vrata mu vise šarene vrpce i često se prikazuje s velikim penisom u erekciji, što simbolizira plodnost.

Dok mnogi autohtoni stanovnici Anda štuju kršćanskog Boga kojeg su uveli njihovi španjolski kolonizatori, većina se također klanja Pachamami ili Majci Zemlji, ženskom božanstvu drevnog južnoameričkog plemena Inka. Naravno, mora postojati neka muška figura iz podzemlja koja štiti Pachamamu od prekomjernog iskorištavanja”, objasnio je za CNN Kris Lane, profesor slobodnih umjetnosti na Sveučilištu Tulane u New Orleansu i autor knjige ”Potosí: The Silver City That Changed the World”. Možda baš u tome leži podrijetlo spomenutog El Tíja.

Ovaj bolivijski grad 1987. godine uvršten je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine kao ”najveći industrijski kompleks 16. stoljeća u kojem je sačuvano nekoliko rudarskih vodenica do kojih je voda dovođena kompleksnim sustavom kanala i umjetnih jezera, ali i golemi kolonijalni grad s mnogo važnih javnih, plemićkih i stambenih građevina”.