Tunel koji je bio ruglo grada danas je turistička atrakcija: lokalna zajednica spasila ga je od propadanja i pretvorila u umjetničko remek-djelo

Svojedobno su ga prozvali ”Atenom Sjevera”, a nadjenuli su mu i nadimak ”Old Smoky” (Auld Reekie). Dobro došli u veličanstveni Edinburgh, jedan od najslikovitijih gradova Europe! Njegovi živopisni Stari i Novi grad 1995. godine upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine, a s više od 4500 zaštićenih nacionalnih spomenika, ovaj ljepotan nipošto vas neće razočarati. A jedno od najneobičnijih i najfotografiranijih mjesta u ovom škotskom biseru je i Colinton tunel, čija bogata i zanimljiva povijest započinje još u 19. stoljeću, a završava spektakularnom umjetničkom transformacijom, koja ga je pretvorila u pravu turističku senzaciju.

Ovaj tunel dovršen je još davne 1874. godine, kad je oko osam kilometara dugačka željeznička pruga napokon povezala mala prigradska naselja Slateford i Balerno te niz sela i mlinova s glavnom postajom na Ulici Princes Street u središtu Edinburgha. Za stanovnike predgrađa Colintona to je značilo pravu revoluciju u svakodnevnom životu.

Naime, putovanje na konju, koje je dotad trajalo gotovo sat vremena, skratilo se na svega 15 minuta vožnje vlakom. Već 1880. u prometu je bilo osam željezničkih linija na dan, a do kraja stoljeća taj broj povećao se na čak 12. Početkom 20. stoljeća pruga je dobila i simpatičan nadimak ”picnic line” (linija za piknik) jer su je građani masovno koristili za izlete u prirodu uz rijeku Water of Leith, koja izvire u brdima Pentland.

Između 1900. i sredine 1920-ih dnevno je prometovao i do 21 putnički vlak, a spomenuta pruga bila je ključni razlog pretvaranja okolnih sela u važne prigradske zajednice. No razvoj autobusnih linija od 1920., kao i dolazak gradskog tramvaja 1928., drastično su smanjili broj putnika. Putnički promet ukinut je 1943., a teretni 1967. Nakon prolaska posljednjeg vlaka, tunel je zatvoren i zazidan s obje strane.

Sve do 1980. Colinton tunel stajao je zapušten, prljav i mračan, a prolazak kroz njega bio je i više nego nesiguran. A onda je započela izgradnja šetnice Water of Leith. Istodobno, u tunelu su napokon obojeni zidovi i postavljena je rasvjeta, a krajobrazni arhitekti Ian Temple i Charlotte Cottingham izradili su mural s prikazom mopsa iz Balerna.

No dalje od toga nije se išlo. Tunel je opet pao u zaborav, a stanje u njemu sve do 2017. bilo je alarmantno. Kako je i samo selo Colinton gospodarski stagniralo zbog zatvaranja banke i nekoliko trgovina, mještani su morali krenuti u akciju. Godine 2018. osnovali su humanitarnu organizaciju Colinton Tunnel SCIO, koja je pokrenula projekt potpune obnove.

Prvi korak bila je modernizacija rasvjete, koju je odobrilo Gradsko vijeće Edinburgha, a ubrzo je nastala i ideja o muralu, koji bi se protezao kroz svih 140 metara tunela. Stvaranje umjetničkog djela povjereno je Chrisu Rutterfordu, muralistu iz Edinburgha, koji je inspiraciju pronašao u kratkoj pjesmi ”From a Railway Carriage” Roberta Louisa Stevensona.

Pjesma opisuje dječje oduševljenje brzim putovanjem vlakom kroz čaroban škotski krajolik, a ima i posebnu poveznicu s Colintonom, gdje je Stevenson često boravio kod djeda, koji je bio župnik u seoskoj crkvi. Tako su na jednoj strani tunela ispisani stihovi spomenute pjesme, dok su na drugoj prikazani ruralni, industrijski, vojni i umjetnički prizori iz povijesti Colintona i doline Water of Leitha.

Opsežni radovi započeli su 2019. i trajali sve do ljeta 2021., uz prekide zbog pandemije koronavirusa i lošeg vremena. Projekt je financiran donacijama građana i dobrotvornih organizacija, a u njegovoj realizaciji sudjelovali su i deseci volontera te gotovo 600 djece i mladih iz lokalnih škola i umjetničkih udruga.

Nakon završetka, živopisan i jedinstven Colinton tunel doživio je neočekivan uspjeh te postao jedan od deset najposjećenijih lokacija u Edinburghu. Logično, porast broja posjetitelja pozitivno je utjecao i na lokalne trgovine te restorane, udahnuvši novi život čitavom selu Colinton.

Naravno, održavanje ovog divnog murala zahtijeva stalna i nimalo jeftina ulaganja, no lokalna zajednica ne planira odustati od projekta kojim se itekako ponosi. Štoviše, postoje i ambiciozni planovi da tunel u skoroj budućnosti postane i prostor za brojna kulturna te društvena događanja. U svakom slučaju, ovaj nekoć zaboravljeni željeznički prolaz u srcu Edinburgha postao je primjer kako se povijest, umjetnost i zajedništvo mogu spojiti u jednu od najposebnijih urbanih atrakcija Škotske.