Ispod ovog grada krije se fascinantna mreža tunela duga više od 30 kilometara! U njima se nalaze trgovine, šetnice i hoteli zbog kojih ljudi često ni ne izlaze na površinu

Deseci kilometara pješačkih staza, nekoliko šoping centara, hoteli, garaže, radnje i obrti… Sve se to krije pod površinom Toronta, najmnogoljudnijeg grada u Kanadi. Mreža podzemnih tunela duga je više od 30 kilometara, a povezuje oko 70 zgrada u poslovnoj četvrti. Ovaj podzemni sustav se sastoji od dvadeset garaža, pet stanica podzemne željeznice, dvije velike robne kuće, dva velika trgovačka centra, šest velikih hotela i željezničkog terminala. Svakodnevno tunele koristi više od 200 tisuća stanovnika, koji za brojne aktivnosti i obveze često uopće ne moraju izlaziti na površinu. Štoviše, tuneli u Torontu redovito stanovnicima pružaju zaklon od oštrih kanadskih zima.

Sustav tunela, koji se lokalno naziva Path (u prijevozu “staza”) počeo se graditi početkom 20. stoljeća i od tada je više puta proširivan. Path je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći podzemni trgovački centar na svijetu. Ukupna površina maloprodajnih prostora pod zemljom je nevjerojatnih 371.600 četvornih metara. Direktan ulaz u tunele, ili ulaz udaljen nekoliko koraka, imaju brojne poslovne zgrade, ali i 30.000 privatnih stanova u Torontu.

Prvi javni tunel za pješake u Torontu je izrađen 1900. godine. Povezivao je glavnu zgradu robne kuće Eaton s njezinim aneksom, odnosno dodatnim zgradama koje su se nalazile malo dalje. Izgradila ga je sama robna kuća, koja je htjela omogućiti svojim kupcima da šetaju do drugih trgovina čak i kad su vremenske prilike vani bile neugodne. Ovaj se dio tunela smatra pretečom mreže Path, a koristi se i danas. Sastavni dio mreže ostala je i podzemna staza iz 1927., koja je povezivala kolodvor Union i hotel Royal York. Upravo se oko postaje Union i danas radi na proširenju mreže, kako bi ljudi koji dolaze na kolodvor bez izlaska van mogli doći do što većeg dijela grada.

Korištenje mreže tunela kao maloprodajnog prostora počelo je sredinom 20. stoljeća. Do najvećeg proširenja došlo je 1960-ih pod vodstvom gradskog planera Matthewa Lawsona. U to vrijeme nogostupi u središtu grada bili su pretrpani, a novi poslovni tornjevi istisnuli su mala poduzeća s ulica. Lawson je uvjerio nekoliko važnih developera da izgrade podzemne trgovačke centre, i dio njih se odazvao. U to vrijeme, grad je djelomično pomagao u financiranju izgradnje, no to nije dugo trajalo. Većina tunela je izgrađena novcem privatnih investitora, a sve je više stanara željelo da i njihove zgrade budu priključene na Path.

Do još jednog većeg širenja mreže došlo je sedamdesetih, a gradnja se nastavila i s početkom novog milenija kad se Path približio obali. Godine 2011. Grad Toronto objavio je dugoročni plan širenja Path mreže. Prema njemu, tuneli će imati 45 novih ulaza, a šetnica će se proširiti na čak 60 kilometara. Iako je u trenutcima kad je nastajao bio donekle kontroverzan projekt, danas je sustav podzemnih tunela neizostavni dio života Toronta.

Staza daje važan doprinos ekonomskoj održivosti gradske jezgre u središtu grada, a također se koristi za dopunu kapaciteta nogostupa u središtu Toronta. Sustav olakšava pješačke veze s javnim prijevozom, primajući svaki dan više od 200.000 radnika, tisuće turista i stanovnika na putu za sportske i kulturne događaje. Njegova podzemna priroda pruža pješacima sigurno utočište od zimske hladnoće i snijega, kao i spas od ljetnih vrućina i vlage.