Oduševio me ovaj nerazvikani kutak Hrvatske: izvor okružen tišinom i zelenilom izgleda kao da ste zakoračili u drugi svijet

Upravo ovo bi mogao biti vaš idući izlet… Moćna stijena, zanimljiva ‘crtica’ iz povijesti utkana podno nje, a sve s odličnim pogledom na najvišu planinu Istre, Učku, te na svježem zraku. Ako vam ijedna od ovih stavki zvuči primamljivo, izvorište Korita jedna su od vaših narednih destinacija. Svakako se isplati i doista je lijepo… No, što su to uopće Korita i gdje se nalaze?

Izvorište Korita nalaze se na Ćićariji, nedaleko sela Brgudac u kojem stalno živi samo 30-ak stanovnika. Smjestilo se podno moćne stijene, Brajkovog vrha, a zove se ‘Korita’ jer tamo oduvijek stoje drvena korita za napajanje stoke. Nekada su značila život, danas su dio kulturne i povijesne ostavštine kraja koja priča priču o tome kako se nekada živjelo.

Danas su popularna destinacija za planinare i izletnike. Ja sam se na tom lokalitetu, planinareći, našla prije nekoliko godina. U međuvremenu su stara drvena korita, spojena u neobični ‘drveni vlakić’, odnosno niz, obnovljena. Izvorište je dobilo, kako pišu na stranici Parka prirode Učka,  nova korita, hrastova, koja bi trebala izdržati narednih 10 godina, a uređeno je i tamošnje odmorište. Postavljene su i informativne table koje pričaju priču o ovom lokalitetu, a očišćena je i lokva u koju se voda iz korita prelijeva… U trenutku mojeg posjeta toga svega nije bilo. I svejedno je bilo divno!

Jedan od razloga je svakako sama lokacija, s koje se pruža odličan pogled na najvišu istarsku planinu, dok vam je iza leđa Brajkov vrh. Drugo je priča o samim koritima. Ona su još u doba Austro-ugarske bile prepoznata kao kulturno dobro… Voda se iz izvora bila prelijevala u prvo korito, kameno, a zatim niz padinu u 13 drugih, međusobno povezanih korita izrađenih od topole. Pravila su bila vrlo jasno određena. Voda za piće točila se direktno iz izvora, a onda redom: prvo korito je služilo za umivanje, drugo za pranje nogu. Na ostalima se napajala stoka.

Uz Korita su prvenstveno bili vezani stanovnici Brgudca. Bio je to jedini izvor koji ljeti ne bi presušivao, navodi se na stranicama tog mjesta,  pa su tamošnji ljudi tu napajali svoju stoku. Bilo je tada u selu oko 3000 grla. Isto tako, žene bi u doba suše nosile na leđima vodu za piće u selo… Korita su tako postala i svojevrsno mjesto socijalizacije, izmjene riječi, druženja… U jednu ruku, to su i danas, a u njihovoj se blizini nalazi i planinska kuća.

Naravno, kroz desetljeća svog postojanja Korita su bila podložna raznim preinakama i obnovama, tako su jedno vrijeme tamo stajala i betonska. „Poslije Drugog svjetskog rata, uslijed propadanja originalnih korita uzrokovanog zubom vremena, počela se ukazivati potreba za obnovom izvorišta. Brgučani su u ožujku 1975. godine pokrenuli inicijativu u kojoj je sudjelovala i tadašnja JNA koja je izvor ponovno kaptirala. No nažalost, taj je zahvat obavljen neprimjereno te se voda umjesto u korita prolijevala u okolno tlo. Brgučani su 1976. uklonili kaptažu te preusmjerili vodu u betonska korita koja su izradili, a koja su potom ovdje stajala više od 30 godina“, navodi isti izvor.

Nakon toga cilj je bio obnoviti korita što vjernije njihovom prvotnom izgledu, na temelju starih svjedočanstva i fotografija, kako bi njihov izgled bio što autentičniji. I tako je drvo ponovno pobijedilo beton…

Lokva u koja se voda iz korita prelijeva važno je stanište za niz životinja. Primjerice, u njoj žive, navode dalje, sve tri vrste vodenjaka koje nalazimo u Hrvatskoj, i to mali, veliki i planinski vodenjak. Od žaba su najčešće žuti mukač i zelena gatalinka. Na lokvi se krijepe i lisice i jazavci, a česti su i poskoci.