U ovo ogromno jezero ulijeva se čak 330 rijeka, a iz njega istječe samo jedna! Na njemu postoji i nevjerojatnih 45 otoka

Bez imalo sumnje, Bajkalsko jezero jedno je od najfascinantnijih mjesta na planetu. To jezero u azijskom dijelu Rusije, urešeno je brojnim ‘naj’, a tepaju mu da je ‘plavo oko Sibira’ ili pak, zbog biljnog i životinjskog svijeta koji se veže uz njega, i ‘ruski Galapagos‘… Ono je najdublje jezero na svijetu i sedmo najveće po veličini. No, jeste li se ikada zapitali odakle Bajkalsko jezero dobiva vodu? Odgovor bi vas mogao zapanjiti!

Bajkalsko jezero, inače najstarije jezero na svijetu čija se starost procjenjuje na između 25 i 30 milijuna godina, urezalo se u zemljinu koru do dubine od 1637 metara oko 1700 metara. To ga čini i najdubljim jezerom na svijetu. Isto tako, nije ni malo. Prostire se na 31.494 kilometara četvornih što ga na ljestvici giganta stavlja na sedmo mjesto. Radi svoje izuzetne posebnosti i važnosti od 1996. godine nalazi se i na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Plavo oko Sibira dugačko je 636 kilometara, a široko je i do 79 kilometara. Leži na nadmorskoj visini od 454 metara, a obala mu je duga 2100 kilometara. Poznato je po svojoj iznenađujućoj bistrini: u zimskim mjesecima se kristalno jasno vidi do 40 metara u dubinu. Dom je, isto tako, i 45 otoka, od kojih je najveći Olhon.

Fascinantni su i podaci vezani uz njegovu vodu. Ono, naime, ‘čuva’ oko 23.000 kilometara kubičnih vode što se smatra jednakim petini ukupne količine slatke vode na Zemlji. No, odakle ta voda? Dijelom zahvaljujući rijekama koje se u njega ulijevaju, a njihov je broj doista zapanjujuć. Naime, u Bajkalsko se jezero ulijeva čak 336 rijeka! S druge strane, iz njega istječe samo jedna, Angara.

Među ovim mnoštvom vodotokova koji mu donose vodu, neki se posebno ističu. Primjerice, rijeka Selenga kao najveća među njima. Ona se, primjerice, rađa u Mongoliji. Barguzin je druga značajna među njima, ona Bajkalsko jezero punio s istoka, a ime je dobilo po tamošnjem planinskom lancu. Treća najznačajnija jest Gornja Angara (koju ne valja miješati s Angarom) i koja se u jezero ulijeva sa sjevera, a pamtljiva je 66 kilometara duga rijeka Sarma, poznata po tome što njezin tok prate snažni vjetrovi, najjači na bajkalskom području. Među bitnijim pritokama spominje se i Turka.

No, za razliku od 336 rijeka koje se u njega ulijevaju, iz Bajkalskog jezera istječe samo jedna. No, ona je istinski gorostas. Rijeka Angara nešto je dulja nego što je bajkalsko jezero duboko, proteže se u duljini od 1779 metara. Ulijeva se u rijeku Jenisej, a svake godine iz bajkalskog jezera odnese u prosjeku 60-ak kubičnih kilometara vode. Isto tako je i široka, ponekad i do jednog kilometra, dok joj je maksimalna dubina između četiri i šest metara.

Neke od spomenutih rijeka opjevane su i u narodnim legendama o nastanku jezera. Primjerice, onoj o imućnom starcu Bajkalu koji je imao stotine sinova te jednu kćer, Angaru. Posesivan na nju, držao ju je pod staklenim zvonom, no onda se Angara zaljubila u mladića Jeniseja. Njezinu ocu to se nije svidjelo. Zatočio ju je i odlučio udati za čovjeka po svom izboru, no Angara nije htjela na to pristati. Nestala je prije vjenčanja. Neutješni otac pak je počeo neutješno plakati, a upravo su se njegove suze pretvorile u jezero koje i danas nosi njegovo ime.

Prema drugoj inačici priče, Angara je pobjegla Jeniseju, a Bajkal je, bijesan, na nju bacio Šamansku stijenu koja se nalazi na mjestu nastanka rijeke Angare. Prema toj verziji priče, upravo su suze njegove kćeri sazdale jezero, a time i samu rijeku Angaru.