Na otoku koji posjećuje sve više Hrvata nalaze se najstarije samostojeće kamene građevine na svijetu: i danas fascinira preciznost njihove izrade

U najmanjoj državi Europske unije, smještenoj u Sredozemnom moru i popularnoj, zahvaljujući niskobudžetnoj avionskoj liniji, i među hrvatskim putnicima, ‘sakrilo’ se nešto doista posebno, nešto što se ne viđa svaki dan, pravi svjetski rekorder… Naime, malena, ali poviješću i lijepom prirodom bogata Malta, dom je najstarijih samostojećih struktura na svijetu. Riječ je o oko šest tisuća godina starim megalitskim hramovima koji su uvršteni i na popis svjetske baštine, a koji plijene pozornost kako svojom starošću tako i izgledom. Ovo je njihova priča.

Malta obiluje nalazištima hramova. Diljem tamošnjeg arhipelaga pronađeni su ostaci 50-ak drevnih hramova, no njih nekoliko posebno je istaknuto i uvršteno na popis svjetske baštine. Svaki od njih ima ‘svoj faktor’, neke svoje posebitosti, svaki fascinira na sebi svojstven način. Zahvaljujući tome, 1992. godine dobili su i svjetski priznat status nečega što treba posebno motriti i paziti kako bi se očuvalo i za buduće generacije.

Svi redom građeni su od vapnenca, i to od dvije vrste tog kamena: sivog koraljnog vapnenca koji je tvrd te mekog globigerinskog vapnenca. Zidovi su im sačinjeni od ogromnih kamenih gromada, odnosno megalita, a pretpostavlja se da su im krovovi nekada bili izrađeni od greda, šiblja i gline. Koristili su se u ritualne svrhe, ne kao mjesto ukopa, a neki primjerice ‘zasvijetle’ u vrijeme ravnodnevice, odnosno u njima se tada može primijetiti zanimljiva igra svijetla. Smatra se da je u barem dijelu njih slavljen i neki kult plodnosti. U nekima su se slavili preci.

Što se tiče žrtvovanja, kako nisu pronađene ostaci ljudskih kosti, ona su provođena samo nad životinjama. Na nekim su nalazištima pronađeni i žrtveni noževi.

S obzirom na alat koji su njihovi graditelji koristili, ostaci tih starih građevina doista fasciniraju. Naime, njihovi su se graditelji služili samo kamenim alatima, nisu raspolagali metalom, a koristili su sjekire, noževe i čekiće, ali i klinove te drvene poluge. Kamene su blokove pomicali na kamenim valjcima ili pak kuglama. Ove potonje koristili su kada bi trebali izvesti kompliciranije manevre

UNESCO posebno štiti nekoliko lokacija. “Megalitski hramovi Malte (Ġgantija, Ħaġar Qim, Mnajdra, Skorba, Ta’ Ħaġrat i Tarxien), pretpovijesne su monumentalne građevine izgrađene tijekom 4. i 3. tisućljeća pr Kr. Spadaju među najranije samostojeće kamene građevine na svijetu, izvanredne u smislu obliku i ukrasa. Svaki je kompleks jedinstveno arhitekturalno remek djelo i svjedok izvanredne pretpovijesne kulture koja je cijenjena zbog svojih izvanrednih arhitekturnih, umjetničkih i tehnoloških postignuća”, navodi to tijelo.

Najslavniji hramovi vjerojatno su hramovi Ġgantija. Kompleks se prostire na 1000 četvornih metara, a njegovi megaliti teški su i do 50 tona. Legenda kaže da ga je gradila žena div, a na nalazištu je pronađen i niz figurica za koje se pretpostavljaju da predstavljaju ženu. Vrlo je zanimljiv i lokalitet Tarxien, otkriven sasvim slučajno, za vrijeme poljoprivrednih radova. Na tom su nalazištu, primjerice, pronađeni i kameni valjci kojima su prevozili megalite, ali i fascinantne skulpture.

Lokalitet Skorba pak slovi za najstariji na otoku. Od hrama, iako on nije u potpunosti očuvan, i dalje, nakon svih tih godina, stoji pod, pokoji monolit te uspravna kamena ploča visoka 3,4 metara. U blizini se nalazi i kompleks Ta’ Ħaġrat, čiji su megaliti dekorirani.

Ruševine Ħaġar Qim i Mnajdra nalaze se na jugozapadnoj obali Malte. Ovaj prvi poznat je po veličini svojih kamenih blokova, pravih gorostasa. Jedan od dug je primjerice sedam metara i širok tri te teži 22 tone.  Hramski kompleks Mnajdra sastoji od dva zdanja, a smatra se da je možda služio za astronomska promatranja.