U Njemačkoj postoji most kojim plove brodovi: rijeka koja teče iznad druge rijeke jedan je od najneobičnijih prizora na svijetu

Čovjek bi pomislio da je rijeka sasvim pristojno mjesto za plovidbu i da brodovima, za razliku od automobila, barem ne treba graditi mostove. Međutim, Nijemci su očito imali drukčije mišljenje. U blizini Magdeburga odlučili su riješiti jedan prometni problem na način koji na prvi pogled prkosi zdravoj logici. Preko rijeke Labe izgradili su most, napunili ga vodom i omogućili velikim teretnim brodovima da njime prelaze s jedne obale na drugu. Ispod njih pritom teče rijeka kojom također plove brodovi.

Cijela konstrukcija izgleda kao da je netko dvije potpuno različite prometne razine jednostavno posložio jednu iznad druge, a još je zanimljivije što je ideja stara više od stotinu godina. Naime, Magdeburški vodeni most nije nastao iz želje da se izgradi nešto spektakularno, nego zbog jednog vrlo praktičnog problema koji Nijemci desetljećima nisu uspijevali riješiti.

Magdeburški vodeni most nalazi se u njemačkoj saveznoj zemlji Saskoj-Anhalt i sa svojih 918 metara duljine nosi titulu najduljeg kanalskog mosta na svijetu. Međutim, da bi se razumjelo zašto je uopće izgrađen, treba malo bolje upoznati geografiju ovog dijela Njemačke. Naime, ovim područjem prolaze rijeka Laba, jedna od najvažnijih europskih plovnih rijeka, ali i dva velika umjetna kanala, Mittellandkanal i Elbe-Havel, koji povezuju zapadni i istočni dio njemačke mreže plovnih putova.

Problem je bio u tome što su kanali odvojeni Labom, a kako bi brodovi prešli s jednog na drugi, morali su se spuštati na rijeku i zatim ponovno podizati na razinu kanala. Nijemci su zato odlučili napraviti nešto prilično neobično. Između dvaju kanala izgradili su golemo čelično korito ispunjeno vodom koje se poput mosta proteže iznad Labe. Tako su brodovima omogućili da rijeku jednostavno prijeđu, bez potrebe da se na nju uopće spuštaju.

Ovim rješenjem brodovima je put skraćen za 12 kilometara, odnosno oko tri sata plovidbe, ali ušteda vremena zapravo nije bila najveća prednost. Važno je napomenuti da je Laba tijekom sušnih razdoblja znala imati toliko nizak vodostaj da veliki teretni brodovi nisu mogli normalno prometovati, a ponekad su morali iskrcavati dio tereta kako bi uopće mogli nastaviti putovanje. Izgradnjom mosta taj je problem riješen jer plovidba između dvaju kanala više nije ovisila o razini vode u rijeci.

Koliko je cijeli projekt bio zahtjevan, najbolje pokazuju njegove dimenzije. Od ukupno 918 metara duljine, 228 metara mosta proteže se iznad same Labe, dok ostatak prelazi preko kopna i poplavnog područja. Vodeno korito široko je 32 metra, a dubina vode iznosi 4,25 metara. Kako bi sve to izgradili, Nijemci su utrošili oko 24 000 tona čelika i 68 000 kubičnih metara betona.

Ovdje dolazimo do još jednog zanimljivog detalja koji na prvi pogled nije sasvim logičan. Iako mostom prolaze veliki teretni brodovi, njihova težina ne opterećuje konstrukciju onako kako bismo možda očekivali. Objašnjenje se krije u Arhimedovu zakonu, odnosno brod težak 1000 tona istiskuje vodu jednake mase, pa se ukupno statičko opterećenje vodenog korita njegovim prolaskom bitno ne mijenja.

Iako danas izgleda kao suvremeno inženjersko čudo, povijest ovog mosta seže još u 19. stoljeće. Na službenoj stranici grada Magdeburga stoji informacija da se ideja o povezivanju plovnih putova pojavila još 1877. godine, a konkretni radovi započeli su tek 1934. Međutim, izbijanje Drugog svjetskog rata promijenilo je planove, pa je 1942. gradnja zaustavljena. Nakon rata Njemačka je podijeljena na istočni i zapadni dio, zbog čega projekt nije nastavljen. Dijelovi nedovršene konstrukcije tako su desetljećima stajali na obalama Labe.

Tek nakon njemačkog ujedinjenja ponovno se ozbiljno pristupilo realizaciji stare ideje. Most je konačno otvoren 10. listopada 2003. godine, a zajedno s njim dovršen je i složeni sustav plovnih putova poznat kao Magdeburško vodeno raskrižje.