Uz prekrasnu, ali ledenu rijeku u BiH kriju se topli izvori ljekovite vode koja puni slikovite, terasaste bazene i zove na kupanje

Zamislite najhladniju rijeku na svijetu… Dobro, priznajemo, nije najhladnija na svijetu, ali ovog kolovoza, kad smo umočili noge u nju, takvom se činila. Predivni Vrbas u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, probijao se kao i tisućama godina dotad kroz svoj kanjon i svojim osvježavajućim zelenilom mamio na skok. I probali smo. I smrzli se. I onda se sjetili da smo jednom, krajičkom oka u bespuću interneta, ugledali fotografiju neobičnih termalnih bazenčića na samoj obali te rijeke….

Jednu ‘banjalučku kavu’ dalje, na kojoj smo pitali Google sve o termalnim izvorima, a on odgovorio, parkirali smo se uz cestu koja prati Vrbas i stigli u Srpske Toplice, povrh plaže po imenu Vrućica, naoružali se ručnicima i počeli se spuštati stepenicama prema rijeci… I ostali u apsolutnom čudu. Između mnoštva ljudi, s kulisom predivnog i brzog Vrbasa, pred nama se prostirao prizor terasastog kupališta s malim, što uređenim, što stjenovitim bazenima od kojih su neki doslovno ‘visjeli’ povrh rijeke.

Bio je to još jedan od neočekivanih ‘pronalazaka’ u Bosni i Hercegovini, kojom smo ovog ljeta putovali dva tjedna, vozeći se automobilom i kampirajući. Naišli smo na tom predivnom putu, pristupačnom u svakom smislu, pa tako i cjenovno, na niz lokaliteta na kojima nam je srce poskočilo, na kojima smo i sami ponovno postajali razigrana djeca, razmišljajući kako bi bilo lijepo ovdje odrastati… Među takvima su bile umjetne barijere na Plivskim jezerima, koje služe kao tobogan. Ili pak Bregava i njezine opuštene obale na kojima vrijeme stoji. Ili upravo plaža Vrućica, s toplom vodom izvora i hladnom Vrbasa… Kupali smo se u ta dva tjedna u osam jezera i rijeka, a ova se plaža u sjećanje upisala kao jedno od najvećih iznenađenja.

U trenutku kad smo mi posjetili Vrućicu, dočekalo nas je njezino obnovljeno izdanje, na kojem se ne naplaćuje ulaz, iako se nimalo ne bismo ljutili da je suprotno jer je riječ o doista posebnom lokalitetu. Naime, plaža Vrućica podrazumijeva iduće – topla ljekovita voda koja na obali povrh Vrbasa izvire na danje svijetlo, puni tamošnje bazenčiće, odnosno banje i naposljetku se slijeva u brzu rijeku koja je na tom mjestu duboka i do 10 metara. Voda u bazenima doseže temperaturu do 35 stupnjeva Celzijevih, a u njoj se preporučuje ostati maksimalno 30 minuta, nakon čega bi trebalo raditi pauzu.

Srpske Toplice su po ljekovitosti tamošnje vode poznate još odavna. U njoj su se kupali i stari Rimljani, kraj čije se ceste, koja je spajala provincije Panoniju i Dalmaciju, to kupalište i nalazilo. Na području Srpskih Toplica postoji ukupno osam izvora ljekovite termalne vode, odlične za probleme s reumom ili pak srcem te kožne bolesti, a navodno upravo njima Banja Luka duguje svoje ime. Područje Srpske toplice smatra se najstarijim dijelom Banja Luke, njezinom kolijevkom, kako se ponekad može pročitati. Cijelo je područje proglašeno zaštićenim kulturnim spomenikom.

Tog kolovoškog dana na Vrućici je bilo opušteno, ali i veselo. Mladi su skakali u Vrbas, čak plivali s jedne njegove obale na drugu, stariji i zimogrozni gravitirali temperaturno ugodnijim bazenčićima, što prirodnima, stjenovitima što ljudskom rukom rađenima. Ovim potonjima, u kojima su povremeno ljudi bili naredani i ispruženi poput sardina, stremili smo i mi.

Kao što je to i inače slučaj u Bosni i Hercegovini i tu smo bili dočekani s osmijehom i kratkom pričom. Mali, i njegovo veselo bacakanje, čini se, nikoga nije smetalo. Upravo suprotno. “Pustite ga samo, neka prska”, govorile bi starije gospođe igrajući se s našim maleckim, potpuno neposesivne na postojanost svojih frizura. Ili, “dođite ovdje, ovdje je toplije”, nutkali su nas. Tako je to kod susjeda – lako se u Bosni i Hercegovini osjetiti dobrodošlim i voljenim.

Voda na Vrućici navodno glasi za jednu od najljekovitijih na području, a posebno su znane tri banje, odnosno bazenčića. Najzvučnije ime nosi Kraljičina banja ili Kraljičina ilidža, koja je ime dobila po predaji da su se u njoj kupale kraljice. Šugavica se prije koristila za liječenje stoke, a navodno je odlična za očna i kožna oboljenja. Vrlo je slavna i Direklija, koja je ime dobila po kamenim putokazima, odnosno miljokazima iz doba Rimljana, od kojih se jedan danas nalazi u Kastelu u gradu.

Isto tako, naknadno smo doznali da na tom mjestu raste i biljka Gospin vlasak (poznata i pod imenom vilina ili Venerina vlas), a koja se koristila, među ostalim, za liječenje mokraćnih puteva. Iako je ta biljka rasprostranjena u Europi, Amerikama i Aziji, relativno se rijetko nalazi, a na području Srpskih Toplica, odnosno Vrućice postoji nekoliko mikrolokacija na kojima ona raste. Što u biti nije ni čudno jer voli vlažna i sjenovita područja, oko izvora.

Kolovoški dani u Bosni i Hercegovini, na obali Vrbasa, ispunjeni opuštenošću i cikom plaže Vrućica, jedni su onih koje bi mogli definitivno ponoviti, tim više što se spominju i kao mjesto na koje se dolazi i u zimskim mjesecima. Nadalje, Srpske toplice od Zagreba su udaljene svega tri sata, opremljene su svlačionicom, koševima za smeće i WC-om, a upad je, kao što smo već spomenuli, besplatan. Parkirati se može na parkiralištu uz cestu, povrh same plaže, također bez naplate.