Dvije ogromne noge u štiklama i šarenim čarapama ‘čuče’ na nasipu usred Zagreba. Znate li njihovu priču?

Neočekivan je to prizor. Dvije ogromne, gorostasne noge, u cipelama na petu i prugastim čarapama, svaka noga u drugoj boji, ‘budno motre’ savski nasip u Zagrebu, sve šetače i trkače koji ga pohode…. U biti, nema tu ni ‘budnog’ ni ‘motrenja’ jer je vlasnica nogu, po logici stvari, ukopana u zemlju. No, mami osmijeh na lice, izaziva znatiželju, djetinje uveseljava. Tim ‘nogama’ službeno je ime ‘Putokaz’, najveća su skulptura jedne doista posebne umjetničke galerije na otvorenom. Ona se zove Aleja skulptura na savskom nasipu.

Ona krasi sjeverni nasip rijeke Save, preciznije obalu dr. Savke Dabčević Kučar, i nije, dakle, jedina. Samo je dio, doduše najveći, zanimljivog umjetničkog niza koji krasi obalu najduže rijeke u Hrvatskoj. Aleja skulptura na savskom nasipu mjesto je koje se ne propušta, ni u kojem slučaju: ni ako ste u posjetu glavnom gradu Hrvatske ili se ‘samo’, kao njegov stanovnik, igrate ‘turista’ u vlastitom gradu.

Aleja skulptura na savskom nasipu najveća je galerija na otvorenom u Zagrebu. Našla se onda doduše u centru pažnje zbog radova na tamošnjem Greenwayu, kada se teška mehanizacija ozbiljno i opasno približila umjetničkim djelima vrijednima pažnje, i povela raspravu o njihovu očuvanju… U nastavku članka doznajte sve o tom kulturnom blagu Zagreba, kako se točno pojedine skulpture zovu, kako su tamo ‘završile’ i koliko ih je.

Inicijativa o Aleji skulptura na savskom nasipu pokrenuta je još 1985. godine. Ona je potekla od akademskog kipara Ratka Perića, a namjera je bila oživjeti, ‘dignuti’ taj dio grada. On je, kao idejni začetnik projekta, njega i vodio, sve do svoje smrti 2010. godine, a postavljene skulpture postale su s vremenom dio kulturno-umjetničkog tkiva Zagreba. Samu Aleju čine skulpture priznatih i poznatih umjetnika, a postavljanje je, prema zamišljenoj ideji, trebalo ići u dvije faze. Prva faza završena je postavljanjem skulpture Dore Kovačević po imenu ‘Tok’.

Danas Aleju skulptura čini ukupno 12 skulptura. Najveća od njih je već spomenuta ‘Putokaz’ Zvonimira Lončarića koji zaziva sjećanje na nekadašnje savsko kupalište, pogotovo ‘babinjak’ koji je bio namijenjen samo ženama te je, kažu, bio prva nudistička plaža u Europi. Ostale su ‘Kapi’ Ratka Petrića, ‘Trkač’ Marije Ujević, ‘Kotač vremena’ Milene Lah te ‘Čovjek s kolutom’ Mladena Mikulina. Tu je i skulptura ‘Dvoje’ koju potpisuje Šime Vulas te ‘Kamen temeljac’ kojem je autor Miro Vuco. Ima tu i životinja: ‘Mačka’ Branka Ružića i ‘Žabnjak’ Stjepana Gračana. Tu je i već spomenuti Tok.

Iz druge faze, koja prema planovima također obuhvaća 10-ak skulptura, postavljene su još dvije: ‘Ruka’ Ivana Kožarića i ‘Međaš protiv uroka i poplave’ Zlatka Boureka. Potonji je bio zadnja postavljena skulptura, na nasipu stoji do 2016. godine. Prema planovima, druga faza je predviđala postavljanje djela Stanka Jančića, Ante Kuduza, Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Koste Angelija Radovanija, Ivana Lesiaka, Josipa Diminića, Slavomira Drinkovića, Petra Barišića i Peruška Bogdanića.

Počeci Aleje vežu se uz 2000. godinu, a svi autori su svoja djela donirali. ‘Tijekom godina Park se skulptura borio s mnogim poteškoćama, od nedovoljnog financiranja preko administrativnih problema pa do neadekvatnog održavanja, neke su skulpture desetljećima čekale na pojavu u javnom prostoru… No, činjenica je da je Park skulptura jedinstveni gradski prostor u kojem se građani mogu sresti s umjetničkim djelima bez posrednika u vidu galerije i postamenta, besplatno i u bilo koje doba godine, dana i noći, mogu je dotaknuti, sjesti na nju, poigrati se s djecom uz njih“, navode na stranici Mapiranje Trešnjevke.

Prva skulptura Aleje, a bile su to ‘Kapi’, postavljena je na prijelazu 1990. i 1991. godine, ‘Trkač’ 1995., a godinu dana kasnije ‘Kamen temeljac’. Godine 2000. postavljene su ‘Žabnjak’ i ‘Kotač vremena’, 2001. ‘Mačka’, 2003. godine ‘Čovjek s kolutom’, 2007. ‘Dvoje’, a na prijelazu na 2008. ‘Putokaz’. Godine 2010. su postavljeni ‘Tok’, na prijelazu na 2011. godinu ‘Ruka’, a 2016. godine Međaš protiv uroka i poplave.