Narod u kojem žene nasljeđuju imovinu i imaju posljednju riječ u kući: muževi ne odgajaju djecu, a supruge posjećuju samo preko noći

U svijetu koji je gotovo posvuda oblikovan patrijarhalnim strukturama i ustaljenim društvenim obrascima, postoji zajednica koja stoljećima prkosi pravilima. Na obalama kristalno čistog Lugu jezera, na granici kineskih pokrajina Yunnan i Sichuan, živi Mosuo narod, mala, ali iznimno posebna etnička zajednica. Naime, za razliku od gotovo svih poznatih društava, Mosuo su uspjeli očuvati matrilinearni sustav nasljeđivanja, u kojem loza i imovina prolaze preko ženskih linija, te poseban oblik partnerstva koji potpuno zaobilazi instituciju klasičnog braka. Njihov svijet djeluje poput prozora u neko drugo vrijeme jer u središtu života nije par, nego kuća, žene su nasljednice i čuvarice doma, a ljubavni odnosi temelje se na slobodnom izboru i međusobnom poštovanju.

Mosuo narod danas broji oko 50.000 pripadnika, a njihova kultura posebna je po matrilinearnom sustavu nasljeđivanja koji je u suvremenom svijetu prava rijetkost. U Mosuo zajednici obiteljska loza, imovina i nasljeđe ne prenose se s oca na sina, već preko ženskih linija, od majke na kćer. Središte života nije pojedinac, već kuća, odnosno velika obiteljska zajednica u kojoj pod istim krovom žive tri ili više generacija jedne ženske loze.

U toj hijerarhiji ključnu ulogu ima najstarija žena u kućanstvu. Ona je čuvarica ognjišta, simboličnog i stvarnog središta doma. Njezina riječ ima težinu u svim važnim pitanjima, od upravljanja financijama i raspodjele poslova do donošenja odluka koje utječu na cijelu obitelj. Kada dođe vrijeme za smjenu generacija, vlast se prenosi svečanim i vrlo važnim činom: predajom ključa od smočnice. Taj ključ simbol je povjerenja, autoriteta i odgovornosti za dobrobit svih članova kućanstva.

Iako žene nose temeljnu ulogu u nasljeđivanju i upravljanju kućanstvom, Mosuo društvo nije klasičan matrijarhat u političkom smislu. Radi se o uravnoteženom sustavu u kojem muškarci također imaju važnu i jasno definiranu funkciju. Oni sudjeluju u radu, ritualima i javnom životu zajednice, a osobito važnu ulogu imaju kao ujaci (braća majki). U tradicionalnom odgoju dječaka upravo su ujaci, a ne biološki očevi, često glavni autoritet i uzor, zaduženi za prijenos znanja, vještina i odgovornosti.

Jedan od najfascinantnijih i najčešće spominjanih aspekata Mosuo kulture jest njihov poseban oblik partnerstva, poznat pod nazivom tisese ili, u slobodnom prijevodu, „posjećujući brak“. Za razliku od zapadnog modela u kojem brak podrazumijeva zajednički dom, imovinu i pravni okvir, Mosuo veze počivaju na potpuno drugačijim temeljima.

Kada muškarac i žena odluče započeti odnos, on noću dolazi u sobu svoje partnerice, često neprimjetno, kroz tišinu planinskog sela. No s prvim jutarnjim svitanjem vraća se u svoju kuću, u kojoj ga čekaju svakodnevne obaveze u obitelji u kojoj je rođen. Ne postoji preseljenje, zajednički život pod istim krovom, podjela troškova ni formalno vjenčanje. Ljubavne veze odvijaju se isključivo između partnera, dok društveni i obiteljski život ostaje ukorijenjen u vlastitoj kući.

Također, njihove veze traju onoliko koliko oba partnera to žele. Kada odnos dođe do kraja, nema razvoda, sudskih postupaka, podjele imovine ni sukoba oko skrbništva. Prekid je jednostavan i društveno prihvaćen, bez stigme. Ako iz veze proizađu djeca, ona ostaju u majčinoj kući, u kojoj odrastaju okružena proširenom obitelji s više generacija. Biološki otac može sudjelovati u odgoju, ali njegova uloga ovisi o dogovoru i osobnom odnosu, a ne o formalnim obvezama.

Mosuo narod govori jezikom Na, koji pripada sinotibetanskoj jezičnoj skupini i obuhvaća nekoliko dijalekata. Riječ je o jeziku koji se prenosi isključivo usmenom predajom, bez standardiziranog pisma, što mu daje posebno bogatstvo izraza, ali ga istodobno čini osjetljivim na nestanak u modernom svijetu. U kućama i na seoskim trgovima još se uvijek može čuti Na jezik u svakodnevnim razgovorima, pjesmama i pričama koje stariji pripovijedaju mlađima, baš kao i stoljećima prije.

Dolazak cesta, moderne infrastrukture i snažan razvoj turizma oko Lugu jezera tijekom posljednjih nekoliko desetljeća postupno, ali vidljivo mijenjaju tradicionalni način života Mosuo zajednice. Nekada teško dostupna planinska područja sada su povezana s ostatkom Kine, što je donijelo nove mogućnosti, ali i izazove. Naime, sve više mladih odlazi u gradove u potrazi za obrazovanjem, zaposlenjem i drugačijim životnim stilom. Taj odlazak ne donosi samo fizičku udaljenost, već i sve češći susret s drugačijim društvenim normama, u kojima tisese i matrilinearno nasljeđivanje nisu uobičajeni. Za mnoge to znači balansiranje između svijeta predaka i zahtjeva suvremenog života.

Istodobno, turizam je postao snažan pokretač lokalne ekonomije, ali i faktor koji utječe na kulturni identitet. Obredi, plesovi i običaji koji su nekada bili intimni i namijenjeni isključivo članovima zajednice, danas se često izvode za turiste u insceniranom obliku, kako bi zadovoljili očekivanja posjetitelja. Neki rituali tako gube dio svoje autentičnosti, jer se pretvaraju u predstavu, a ne u živi izraz zajednice.

Pritisak tržišta i sve veća interakcija s vanjskim svijetom doveli su i do postupnog prihvaćanja klasičnih brakova, osobito među mlađim generacijama koje žele spojiti tradiciju i modernost. U urbanijim sredinama sve je češće sklapanje formalnih brakova i preseljenje partnera, što je nekada bilo gotovo nezamislivo u Mosuo društvu. Za neke to znači otvaranje novih mogućnosti, dok drugi u tome vide postupno slabljenje tisese sustava, koji je stoljećima bio temelj njihove društvene organizacije.