Između Engleske i Francuske postoji otok bez automobila, cesta i rasvjete: ima vlastiti parlament, svoje zakone i potpuno drugačiji način života

Na oko 350 kilometara od Londona, grada koji živi punim plućima i nikad ne spava, nalazi se jedan potpuno drugačiji svijet. U njemu vladaju mir i tišina, a šetnja njegovim ulicama izgleda kao povratak u prošlost. Britanski otok Sark (Isle of Sark), smješten između Engleske i Francuske, slovi kao pravi mali dragulj Kanalskih otoka. Iako na njemu nema ni asfaltiranih cesta ni automobila, čak ni ulične rasvjete, prepun je šarma koji osvaja na prvu. Bez užurbanosti i vreve modernog života, Sark je nestvarno lijepo mjesto apsolutne slobode, idealno za odmor.

Umjesto asfaltiranih cesta i prometa, ondje ćete vidjeti kočije s konjskom zapregom, bicikle i tek poneki traktor. Sve u svemu, 500-tinjak stanovnika ovog otoka živi opušteno i mirno. Pješačke staze pokrivaju gotovo čitav Sark, prelazeći rtove s fantastičnim panoramskim pogledom na more, vijugajući kroz šumovite doline, sve dok se ne spuste do rajskih uvala.

Otok ima više od 64 kilometra obale, s brojnim kamenim bazenima i morskim špiljama, koje iz godine u godinu privlače sve više avanturista. A znate li da je Sark 2011. službeno proglašen Zajednicom tamnog neba, što ga čini i prvim takvim otokom na čitavom svijetu? Zvijezde ondje imaju najčarobniji sjaj jer svjetlosnog zagađenja uopće nema.

Smješten u Engleskom kanalu (La Mancheu), uz obalu Normandije, Sark je dio samoupravne britanske krunske dependencije, s vlastitim parlamentom koji se zove Chief Pleas i skupom zakona koji se temelje na normanskom pravu. Sve do 2008. otok je bio kraljevski feud, a danas funkcionira kao jedinstvena, mala demokracija, koja donosi zakone o lokalnim građanskim pitanjima.

Uključujući obližnji otok Brecqhou, Sark ima površinu od svega 5,44 kilometara kvadratnih, a sastoji se od Malog i Velikog Sarka, koji su povezani visokom i vrlo uskom prevlakom sedimentnih stijena. Službeni naziv joj je La Coupee, a sve do 1900. ista nije imala zaštitne ograde pa su djeca za olujnih dana preko nje morala puzati na rukama i koljenima kako ih vjetar ne bi odnio preko ruba.

Usku betonsku cestu, koja danas pokriva čitavu prevlaku, 1945. izgradili su njemački ratni zarobljenici. Naime, Sark je u Drugom svjetskom ratu bio okupiran. Nijemci su ondje stigli 1940. i ostali sve do oslobođenja otoka 10. svibnja 1945. Nakon toga, njemačkim vojnicima naređeno je da u roku od šest mjeseci obnove La Coupee, tj. podignu betonske potpornje i ograde.

Godinama se vjerovalo da je ova prevlaka ukleta, tj. stanovnici su mislili da njihovi magarci odbijaju prijeći stjenoviti greben jer ih je, prema staroj legendi, plašila prisutnost sablasnog psa po imenu Tchico. Danas, naravno, znamo da im je strah u kosti utjerivala 90-metarska padina, koja im je prijetila s obje strane La Coupeea.

A Sark kakav danas poznajemo davne 1565. naselio je Hellier de Carteret s britanskog otoka Jerseyja, kojem je kraljica Elizabeta I. dodijelila povelju za obranu od pirata i francuske invazije. On je na Sark doveo 40 muškaraca, a sam je postao prvi seigneur (gospodar, lord ili vlastelin) i feudalni vladar otoka. Kao što smo već rekli, Sark je bio posljednji feudalni posjed u Europi sve do 2008., nakon čega je postao demokracija.

Kao savršen spoj starog i novog, tradicije i modernosti, izolacije i slobode, ovaj dragulj u Engleskom kanalu specifičan je i po svom jeziku. Na Sarku se, naime, govori Sercquais, na kojem su napisana i gotovo sva imena kuća, ulica te najvažnijih znamenitosti.

Otok ima i svoju živopisnu luku Creux, koja je kroz povijest omogućavala lak pristup obližnjem Jerseyju, s kojeg je potjecao prvi Sarkov seigneur. Danas je uglavnom koriste lokalni ribari, a mještanima i njihovim gostima luka je i omiljeno mjesto za kupanje, pogotovo za vrijeme plime, kad se u njoj stvara veliki prirodni bazen.

Gospodarstvo Sarka do 20. stoljeća temeljilo se na poljoprivredi, o čemu i dan-danas svjedoči mlin, koji je davne 1571. dao izgraditi Hellier de Carteret. A kako bi označio pravo na monopol nad mljevenjem žitarica, na sjevernom dovratniku istog uklesao je svoj obiteljski grb. Mlin, tj. vjetrenjača Le Moulin, nalazi se na najvišem dijelu Sarka, na 114 metara nadmorske visine, odakle puca fantastičan pogled na čitavu okolicu.