Najviše naseljeno mjesto u BiH nema asfaltiranu cestu, a ljudi ondje i dalje žive! Do njega vodi 11 kilometara makadama kroz divlju prirodu

Nazivaju ga selom na kraju svijeta, a ipak u njega dolaze ljudi sa svih kontinenata. Ovo zaboravljeno selo u Bosni i Hercegovini bilo je tema nekih od najvećih medija poput BBC-a ili National Geographica te niza drugih putopisnih portala. Što je toliko posebno u jednom zabačenom selu na planini do kojeg se jedva može doći? Odmah kada se upustite u avanturu uspona prema Lukomiru dobit ćete odgovor na to pitanje.

Pješačka staza prema Lukomiru prati tok rijeke Rakitnice i zatim se uspinje uz strme litice kanjona. Nakon otprilike tri sata hoda dolazi se do sela smještenog na visoravni iznad kanjona. Velika skupina neobičnih kamenih kuća s tradicionalnim drvenim krovovima budi poseban osjećaj, kao da ste odjednom ušetali u neki stari roman i vaša je mašta postala stvarnost.

Ono što još više fascinira jest to da se u selu i danas mogu vidjeti pastiri u tradicionalnoj odjeći, žene s maramama na glavi, drva složena uz kuće i mali vrtovi koje obrađuju lokalne obitelji. Na rubovima naselja nalaze se stećci iz 14. stoljeća, srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici karakteristični za Bosnu i Hercegovinu, dok okolnim visoravnima pasu stada ovaca, piše National Geographic.

Lukomir je najviše stalno naseljeno selo u Bosni i Hercegovini i nalazi se na oko 1500 metara nadmorske visine, na padinama Bjelašnice, samo 35 kilometara od Sarajeva. Stanovnici su stoljećima živjeli od stočarstva i sezonski selili između Gornjeg Lukomira i Donjeg Lukomira u dolini, koji je danas napušten. Električna energija u selo stigla je tek 1960-ih godina, a ni danas ondje nema trgovine, škole ni liječnika. Tijekom zime selo je zbog snijega često odsječeno i tada je zapravo potpuno prazno.

Iako je posljednjih godina postao poznat među planinarima i turistima, Lukomir nije nastao kao turistička atrakcija, nego kao funkcionalno planinsko selo u kojem ljudi i dalje održavaju tradicionalan način života. Svakog ljeta dio obitelji vraća se iz Sarajeva i drugih gradova kako bi čuvali stoku, održavali kuće i obilježavali vjerske blagdane.

Zbog nedostatka osnovnih usluga mnogi su se stanovnici tijekom godina odselili, ali starije generacije i dalje čuvaju običaje i prenose ih na djecu i unuke. Turizam ovdje nije nastao radi iskorištavanja sela, nego kako bi se ljudima pokazao ovaj način života i educiralo ih se o njemu.

Posjet ovom mjestu doista pruža zanimljivo iskustvo. Nekolicina stanovnika trudi se posjetiteljima otkriti sve čari ovog planinskog sela pa će vas lokalni stanovnici rado provesti kroz selo i okolne planine, moći ćete vidjeti kako se izrađuju tradicionalne drvene žlice ili kupiti vunene čarape koje je isplela jedna od domaćih baka. Stanovnici na ovaj način ostaju aktivni, zarade nešto novca i upoznaju ljude iz cijelog svijeta. Zadovoljstvo je obostrano.

U mjestu možete posjetiti gostinjsku kuću Ljetna Bašta, gdje se na drvenim stolovima poslužuju pečeni krumpiri i paprike, svježi luk te domaći burek i pita sa sirom i špinatom. Dok odmarate nakon uspona, primijetit ćete kako kroz selo odjekuju zvukovi svakodnevice.

Djedovi i djeca vode ovce između kamenih kuća, žene razgovaraju preko ograda dok unose drva za ogrjev, a život se odvija gotovo istim ritmom kao prije stotina godina. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u Bosni koje je privuklo toliko pažnje upravo zato što je ostalo gotovo nepromijenjeno. Mnoga mjesta u zemlji promijenila su se zbog razvoja ili ratova, ali Lukomir je ostao netaknut. Danas je to mjesto mira.