Nekad je ova hrvatska planina imala čak 8 skijaških staza! Početak njezina kraja bio je požar koji je sve promijenio

Dok se posljednjih godina sve više govori o klimatskim promjenama, blagim zimama i problemima s nedostatkom snijega, malo tko se sjeća da je jedna hrvatska planina nekad bila među najvažnijim zimskim odredištima u zemlji. Na njezinim su se padinama okupljale tisuće skijaša, vikendi su bili rezervirani za obiteljske izlete, a ljubitelji zimskih sportova dolazili su iz svih krajeva Hrvatske i susjednih država. Riječ je, naravno, o najvišoj planini Gorskog kotara i nekadašnjem simbolu hrvatskog skijanja.

Prava ekspanzija zimskog turizma na Bjelolasici započela je tijekom druge polovice 20. stoljeća. Zahvaljujući povoljnom položaju, obilju snijega i dobroj prometnoj povezanosti sa Zagrebom i Rijekom, planina je ubrzo postala jedno od najvažnijih hrvatskih skijališta.

Skijaški centar Bjelolasica tijekom najboljih godina rada raspolagao je s čak osam uređenih skijaških staza različitih težina, prilagođenih početnicima, rekreativcima i iskusnim skijašima. Ukupna duljina staza prelazila je deset kilometara, a posjetiteljima su na raspolaganju bile žičare, vučnice, ugostiteljski objekti i smještajni kapaciteti.

Za mnoge generacije Hrvata upravo je Bjelolasica bila mjesto prvih skijaških koraka. Škole skijanja bile su prepune djece, organizirala su se brojna natjecanja, a vikendom se često tražilo mjesto više na parkiralištima i u planinskim domovima.

Dodatnu važnost Bjelolasica je dobila kada je u njezinoj blizini izgrađen Hrvatski olimpijski centar. Kompleks je godinama služio za pripreme sportaša, reprezentacija i sportskih klubova. Ondje su trenirali brojni hrvatski olimpijci, a centar je bio zamišljen kao mjesto koje će spojiti vrhunski sport, rekreaciju i turizam.

U vrijeme najveće popularnosti Bjelolasica je predstavljala rijedak primjer destinacije koja je tijekom cijele godine privlačila posjetitelje. Zimi su dominirali skijaši i sanjkaši, dok su ljeti dolazili planinari, biciklisti i ljubitelji svježeg goranskog zraka.

Nažalost, priča o Bjelolasici nije imala sretan završetak. Problemi su se počeli gomilati početkom novog tisućljeća. Financijske poteškoće, nedovoljna ulaganja i sve neizvjesnije snježne sezone postupno su smanjivali broj posjetitelja.

Posebno težak udarac dogodio se 2011. godine kada je veliki požar teško oštetio Hrvatski olimpijski centar. Kompleks je pretrpio ogromnu štetu, a obnova nikada nije provedena u punom opsegu. Nakon toga skijalište je sve teže funkcioniralo, a interes investitora postupno je nestajao.

Iako su povremeno postojale inicijative za obnovu i ponovno pokretanje skijaške infrastrukture, nekadašnji sjaj nije vraćen. Žičare su utihnule, staze su zarasle, a brojni objekti ostali su tek nijemi podsjetnik na neka druga vremena.

Unatoč propasti skijaškog centra, Bjelolasica nije izgubila svoju privlačnost. Štoviše, mnogi smatraju da je upravo danas moguće doživjeti njezinu autentičnu ljepotu.