Ovaj znanstvenofantastični triler skriva jednu od najboljih televizijskih misterija. Uskoro stiže treća sezona

Dugo smo razmišljali trebamo li pisati preporuku za seriju Silo ili da ju ipak preskočimo. Ne zato što serija ne zaslužuje da je pogledate, mi smatramo da se radi o vrhunskom televizijskom uratku gdje nećete požaliti ni minute potrošenog vremena, nego jednostavno zato što „nije za svakoga“, kako bi rekli. Ipak, s obzirom na to da uskoro kreće treća sezona serije (kojoj se mi jako veselimo), točnije već početkom srpnja, odlučili smo vam preporučiti da joj pružite priliku u vrelim ljetnim noćima kad ne znate što biste sa sobom.

Silo ili, na hrvatskom, Silos ulazi u kategoriju distopijske serije koje su gotovo postale zaseban televizijski žanr u posljednje vrijeme. Ljestvica je visoko podignuta sa serijama poput Black Mirror, The Handmaid’s Tale, Severance pa se od ovog žanra prirodno očekuje velika razina originalnosti.

Svaka od ovih serija pokušava zamisliti kako bi svijet mogao izgledati nakon neke katastrofe, političkog sloma ili tehnološkog kolapsa. Malo koja, međutim, uspije stvoriti prostor koji je toliko uvjerljiv da postane jedan od glavnih likova priče. Ovaj dio je možda ono što nas je najviše privuklo i u konačnici zadržalo uz seriju. Najveća snaga serije jest mjesto događanja, odnosno Silos. Naizgled je riječ o još jednoj priči o preživljavanju posljednjih ljudi na Zemlji, ali vrlo brzo postaje jasno da u pozadini stoji puno složenija priča koja je svježa i inovativna.

Radnja je smještena stotinama metara ispod zemlje, u golemom silosu u kojem posljednjih deset tisuća ljudi živi nakon što je površina planeta postala nenastanjiva. Postavlja se ideja da nitko ne zna tko je izgradio silos ni što se zapravo dogodilo svijetu kakav poznajemo. Povijest je izbrisana, relikvije iz prošlosti strogo su zabranjene, a svako propitivanje službene istine smatra se prijetnjom cijeloj zajednici. Ovaj dio, koji je iznimno bitan na samim počecima prve sezone, najslabija je karika, moramo priznati da je iz naše perspektive jedan od iritantnijih segmenata serije jer zbog toga likovi izgledaju poprilično plošno i u suprotnosti je s njihovim karakterom, ali kako serija odmiče ipak sve polagano počne dobivati dubinu i konture.

Ipak, ono što Silo izdvaja od većine distopijskih serija nije sama priča, nego način na koji je ispričana. Arhitektura ovdje nije kulisa, nego temelj narativa. Svaki kat silosa, svako beskrajno spiralno stubište i svaki mračni hodnik govore jednako glasno kao i dijalozi među likovima. Dizajn prostora koji je savršeno kreiran odražava društvo koje u njemu živi. Oni na najnižim razinama održavaju sustav na životu, ali istodobno imaju najmanje moći. Što se više penjete prema vrhu, to ste bliže informacijama, vlasti i privilegijama. Klasne razlike ovdje nisu simbolične. One imaju vrlo konkretnu arhitektonsku formu.

Upravo zato silos djeluje gotovo kao živi organizam. Istodobno štiti svoje stanovnike i zarobljava ih. Sama ideja vrlo dobro je prenesena jer gledajući seriju počnete osjećati klaustrofobiju prostora. Zanimljivo je to da je silos izgrađen kako bi spasio stanovnike od svijeta izvana, ali upravo ti njegovi zidovi postaju granica smislenog života i individualnosti. Kako serija odmiče, sve je jasnije da najveća opasnost možda uopće ne dolazi izvana, nego iz sustava koji je stvoren da ljudima pruži sigurnost.

Osjećaj skučenosti i manjka zraka dodatno je pojačan sporijim ritmom i pažljivo građenom atmosferom. Ovo je svakako serija za koju treba imati strpljenja i uživati u detaljima. Silo polako slaže dijelove slagalice, dopuštajući da zajedno s likovima preispituje svaku novu informaciju. Ovo je jedna od rijetkih serija koja vjeruje da je uporna neizvjesnost zanimljivija od akcije. Ipak, ne dajte se zavarati, akcije i događanja ima, serija je daleko od toga da je dosadna, razlika je u tome da drugačije pristupa građenju napetosti i stvaranju zapleta.

Silo ima visokih 8,1 na IMDb-u, a veliku zaslugu za uspjeh i značaj serije ima i glumačka postava, prvenstveno Rebecca Ferguson u ulozi Juliette Nichols. Inženjerka koja nevoljko postaje šerifica nije tipična televizijska junakinja što nam je u posljednje vrijeme svima drago. Njezina snaga dolazi iz upornosti i potrebe da razumije svijet oko sebe. Ferguson uspijeva spojiti ranjivost i odlučnost na način zbog kojeg Juliette djeluje kao stvarna osoba, a ne još jedna distopijska heroina. Osim nje, tu su izvrsni Tim Robbins i Harriet Walter, a u drugoj sezoni simpatični Solo, kojeg glumi Steve Zahn, potpuno je otkriće.

Druga sezona ne pokušava ubrzati priču kako bi zadovoljila publiku željnu odgovora. Naprotiv, dodatno širi svijet i pokazuje da silos nije jedina građevina takve vrste. Ono što je u prvoj sezoni bio misterij pojedinca prerasta u pitanje opstanka cijelog društva. Borba za istinu više nije samo osobna, nego postaje sukob između kontrole i slobode, između kolektivnog opstanka i prava pojedinca da zna što se doista događa. I nakon prve i nakon druge sezone, mi smo ostali željni za još. Oba puta se dogodio onaj trenutak kad smo razočarani što je sezona završila jer je kraj bio šokantan do granice da smo ljuti što sada moramo čekati godinama da saznamo što će biti dalje.