Ovaj film danima je bio broj 1 na Netflixu u 86 zemalja svijeta, a ja sam ga jedva uspjela pogledati. Jedna stvar mu se mora priznati

Kao i mnogi, i ja često palim Netflix bez jasne predodžbe što mi se gleda. Ako nisam ranije čula ili pročitala neku preporuku, obavezno bacim pogled među najgledanije naslove tog tjedna i, priznajem, često na neki od njih i kliknem. Kako to nisam napravila u travnju, kad je film Apex bio vruća tema, napokon sam ga pogledala ovih dana. Kad je na proljeće izašao dugo je čvrsto držao prvu poziciju najgledanijih na Netflixu pa sam mislila da sam propustila nešto dobro. Kakva greška…

Žanr i opći opis filma obećavaju „survival triler“, odnosno napetu igru mačke i miša u australskoj divljini. Glavnu ulogu ima Charlize Theron, koja mi je u većini filmova vrlo moćna, pojavljuje se i Eric Bana, a muška glavna uloga pripala je britanskom glumcu Taron Egertonu, kojeg pamtim iz Kingsman serijala i Rocketmana, u kojem je utjelovio Eltona Johna. Triler, australska priroda, solidna glumačka postava. Ispekla sam kokice i dala mu šansu.

U prvim scenama filma upoznajemo Sashu, koju glumi oskarovka Charlize Theron, i u prvih desetak minuta ona doslovni visi s litice, norveškog „Troll Walla“, penje se, pada… Navodno je glumica vježbala i sama odglumila te scene. Impresivne su, ali meni su zbog straha od visine izazivale mučninu. Uglavnom, shvaćamo da je Sasha avanturistica, ovisnica o adrenalinu, fizički vrhunski spremna, ali i pretvrdoglava da shvati na vrijeme svoje i tuđe granice.

Nakon tragedije u Norveškoj, Sashu ponovo vidimo nekoliko mjeseci kasnije na putu u australski nacionalni park Wandarra. Sama će voziti kajak niz brzace, s planinama je, saznajemo kasnije u jednom dijalogu, završila. Njezina je želja da pati i iscjeljuje se u samoći divlje prirode, ali naletava na muškarca koji je odluči pretvoriti u svoj plijen. Kreće „igra mačke i miša“ (tako navodi opis filma), uz brutalne scene i brojne preokrete.

Film sam počela gledati, pa negdje na pola odustala. Sljedećeg dana ipak me pomalo kopkalo kako se radnja dalje razvila pa sam uključila nastavak i odgledala ga do kraja. Problem je što mi je lik Sashe od prve minute iritantan, osoba koja stavlja svoju ovisnost o adrenalinu i uspjehu ispred sigurnosti teško će ikome prirasti srcu. Kasnije, iako je gledatelj promatra kako pati, i dalje ne razvija neke emocije prema njoj. Gluma je OK, ali Sasha je previše predstavljena kao ženski Rambo, čije se emocije i slabe strane tek povremeno slabo naziru.

S druge strane, negativcu, Australcu Benu kojeg je utjelovio Taron Egerton, u filmu ni ne pokušavaju dati neku dubinu i karakter. On je jednostavno poremećen i Egerton ga je vrhunski odglumio. Scene su na trenutke brutalne, u tom smislu autori ne štede gledatelja, ali, nažalost, ne pošteđuju ga ni besmislenih dijaloga i potpuno nelogičnih poteza glavne junakinje.

Film bi, unatoč navedenim kritikama, ipak preporučila, doduše vrlo uskom krugu gledatelja. Scene prirode su nadrealno lijepe, od litica u Norveškoj do rijeke i šuma u Australiji. Kad bih film gledala samo uživajući u krajolicima, kao da gledam dokumentarac National Geographica, čak bih i uživala. Svoje ljudi koji se ganjaju kroz tu prirodu ne bi mi toliko smetali.

Unatoč početkom “hajpu” oko filma, većina se izgleda slaže samnom. Ocjena na IMDb-u je slabih 6,1, na Rotten Tomatoesu dobio je 68 pozitivnih kritika, a Metacritic bilježi prosječnu ocjenu 58/100. Kritičari se uglavnom slažu da je vizualno atraktivan, ali ističu i manjkavost same priče. Za jednu dosadnu, jesensku večer može proći, ali definitivno je riječ o filmu kojeg se za par mjeseci više nitko neće sjećati.