Karin je biologinja koja je spasila više od 200 kornjača: “Dolaze pothlađene, ozlijeđene, pune plastike… Svakodnevna je to borba”
U pulskom Aquariumu Karin Spiech radi već 20 godina. Nakon brojnih slučajeva spašavanja sada intenzivno brine za jednu mladu kornjaču. Posjetili smo ih!

Morske kornjače u Aquarium Pula dolaze u različitim stanjima. Neke od njih su pothlađene, neke ozlijeđene od udara plovilom, a neke su životno ugrožene nakon zaplitanja u ribarske mreže. S pojedinima se čak ne zna točno na koji način je došlo do ozljede. No unatoč tome, tim stručnjaka u tamošnjem Centru za oporavilište morskih kornjača čini sve kako bi im pružili novu priliku za život.
Među njima je i biologinja Karin Spiech koja se njihovim spašavanjem bavi još od 2003. godine, a tijekom svih tih godina uspjela je spasiti više od 200 kornjača. Svakodnevna je to borba, priča nam Karin, koja zajedno sa svojim timom čini sve kako bi ih spasila te na koncu im omogućila povratak u more.
KARIN JE UVIJEK OSJEĆALA POTREBU POMOĆI UNESREĆENIM ŽIVOTINJAMA
Kada smo posjetili akvarij, u njemu su bile dvije kornjače – Ferajn, u vrlo teškom stanju, koja se tada borila za život, te Cvita, koja zbog amputacije obje prednje peraje neće više moći zaplivati morem, ali se zato u akvarijumu čini sve kako bi joj se osigurao pristojan život u budućnosti.
Kod Karin se ljubav prema životinjama nije pojavila slučajno. Još tijekom studija biologije posebno su je zanimali gmazovi i vodozemci, a kasniji rad s ribama i dolazak u akvarij postupno su je usmjerili prema morskim kornjačama. „Možda je proradio instinkt da želim pomoći nesretnom biću”, ispričala nam je Karin koja se tijekom godina susrela s brojnim različitim, pa i teškim slučajevima.
Kada je 2003. godine počela raditi u pulskom akvariju, već se susrela s prvim morskim kornjačama koje su ondje stizale zahvaljujući ribarima. Najčešće su bile slučajno ulovljene u mreže. Nakon kraće skrbi mogle su se vratiti u svoje prirodno stanište. No nisu sve priče imale sretan završetak, a bilo je i životinja koje, unatoč trudu i pruženoj skrbi, nisu uspjele preživjeti. Ipak, Karin nam je kazala kako su i takva iskustva važna jer stručnjacima pomažu prepoznati probleme, bolje razumjeti ozljede i pravodobnije reagirati kada stigne nova kornjača kojoj je potrebna pomoć.
Karin kaže kako spašavanje ne uključuje samo veterinarsku skrb i oporavak životinje, već da je jednako važan dio posla rad s ljudima jer kornjače najčešće ne pronalaze djelatnici akvarija, nego ribari, ronioci ili slučajni prolaznici. „Liječenje kornjača samo po sebi je i rad s ljudima jer će ih uglavnom sasvim slučajno pronaći neka treća osoba. Tu imate važan odnos s ljudima koje učite da je ta jedinka bitna u moru, da treba opstati i da joj treba pomoći”, kaže Karin.
AKO VIDITE OZLIJEĐENU KORNJAČU, NAJBOLJE JE NAZVATI 112
Kada netko pronađe ozlijeđenu ili pothlađenu kornjaču, važno je znati kako s njom postupiti, kako je sigurno maknuti s ugroženog mjesta i što prije organizirati njezin transport do oporavilišta, a onda započinje sljedeća faza u kojoj biolozi i veterinari zajednički procjenjuju stanje životinje i određuju daljnju skrb. No, prije svega, u slučaju da vidite ozlijeđenu kornjaču, najbolje je nazvati na broj 112.
U nekim slučajevima, priča nam Karin, riječ je o lakšim ozljedama, poput ogrebotina ili udaraca u glavu, dok pojedine kornjače stižu u toliko lošem stanju da ne mogu ni samostalno podignuti glavu kako bi udahnule. Tada ih se smješta u posebne posude u kojima im se osiguravaju uvjeti da ostanu vlažne, ali da isto tako mogu nesmetano disati.
Najčešći problemi s kojima se susreću u Centru su pothlađenost, udarci od plovila, ozljede od propelera, zaplitanje u ribarske mreže i gutanje plastike. “Posebno zahtjevni mogu biti slučajevi pothranjenosti i iscrpljenosti, kada životinje na oklopu imaju velike količine algi i drugih organizama koji upućuju na to da se dulje vrijeme nisu mogle normalno kretati”, priča nam Karin.
CVITA SE NEĆE VRATITI U MORE, ALI U AKVARIJUMU JE PRONAŠLA SVOJ DRUGI DOM
Jedna od posebnih kornjača u akvariju zove se Cvita, ima sedam godina i prava je borkinja. Njezina je priča drukčija od svih dosadašnjih kornjača koje su bile u oporavilištu jer se, za razliku od većine životinja koje ovdje stignu, ona neće moći vratiti u prirodu. Pronađena je u okolici Visa, a u početku je o njoj brinuo centar za oporavak na Lošinju. Ondje je nadošla, ponovno počela normalno jesti i kretati se, pa čak i zaranjati na manje dubine. Međutim, nedostaju joj obje prednje peraje, zbog čega se ne može samostalno snalaziti u prirodnom morskom okolišu, pa povratak u “dom” nije opcija.
“Kornjače koje izgube jednu prednju peraju ponekad se, ovisno o njihovu stanju i mogućnostima kretanja, mogu vratiti u more. Kod životinja kojima nedostaju obje prednje peraje to nije moguće jer ne mogu normalno plivati i samostalno preživjeti”, kazala nam je Karin.
Cvita je tijekom ljeta boravila u Nacionalnom parku Brijuni, gdje su stručnjaci pratili njezine mogućnosti kretanja u velikom i dubokom bazenu. Mogla je zaroniti na manju dubinu, no većinu vremena ipak je provodila bliže površini. A kako joj je potrebno osigurati odgovarajuće uvjete tijekom cijele godine, premještena je u Pulu. Ondje joj pripremaju još veći bazen, zapremnine između 10.000 i 15.000 litara, u kojem će imati više prostora za kretanje i vježbanje. A samo za nju su u izradi i 3D isprintane peraje, koje bi joj mogle pomoći u boljem kretanju i održavanju kondicije. I premda joj te protezice ne bi mogle omogućiti povratak u prirodu, svakako bi joj se mogla poboljšati kvaliteta života u akvariju.
“Cvita će tako postati jedna od životinja koje neće biti samo stanovnica akvarija, nego i važan ambasador svoje vrste. Svakodnevni susreti s posjetiteljima prilika su da se ljudima približe posljedice ljudskog djelovanja na morski svijet i objasni zašto je zaštita ovih životinja toliko važna”, kazala nam je Karin. A kako smo o Cviti pričali hodajući do njezina bazena, očekivali smo tužan prizor, no ugodno smo se iznenadili. Cvita je vrlo vrckasta, pokretna, pliva, roni, a i sama Karin kaže za nju da je velika borkinja.
FERAJN JE PRONAĐEN KAKO PLUTA KOD LIŽNJANA, NA KONCU NIJE PREŽIVIO
Jedna od kornjača o kojoj su se birnuli u pulskom akvariju je trogodišnja glavata želva Ferajn. Pronađen je u okolici Ližnjana sredinom listopada kako nepomično pluta na površini mora. Osobe koje su ga uočile odmah su reagirale, izvukle ga iz mora i kontaktirale akvarij. U roku od sat do sat i pol stigao je u oporavilište, gdje je dobio potpornu terapiju i započeo liječenje.
Njegovo je stanje bilo posebno zahtjevno, u što smo se i sami uvjerili. Izgledao je slabašno, ali od njega Karin nije odustajala. Naime, osim što nije imao desnu prednju peraju, patio je i od sindroma iscrpljenosti, zbog čega je imao ozbiljnih problema s probavom i ponovnim uspostavljanjem normalnih tjelesnih funkcija.
I premda je povremeno pokazivao interes za hranu, nije ju uspijevao zadržati i pravilno probaviti. Detaljnim pregledima pokušali su utvrditi postoji li strano tijelo u probavnom sustavu, a u međuvremenu su započeli i s probioticima kako bi pokušali obnoviti crijevnu floru. Hranili su ga srdelama, koje su mekane i bogate proteinima, a budući da mu samostalno hranjenje nije bilo dovoljno, dio hrane morao je dobivati i sondom, izravno u jednjak.
Nažalost, nekoliko dana nakon našeg posjeta, Ferajn je podlegao iscrpljenosti, što je pogodilo mnoge u akvariju, a posebice Karin Spiech. “Učinili smo sve što smo mogli, ali obdukcijom smo utvrdili koliko su mu zapravo crijeva bila oštećena”, kazala nam je.
MORSKE KORNJAČE ŽIVE I DO 80 GODINA
Karin nam je u Akvariju ispričala i nekoliko zanimljivih činjenica o morskim kornjačama koje mnogi ne znaju. U Jadranu je najčešća glavata želva, vrsta koja može živjeti i do 80 godina, a njezin oklop može narasti do približno jednog metra. U Hrvatskoj, ali i na razini cijele Europske unije, glavate želve su strogo zaštićena vrsta.
Spolnu zrelost ove kornjače postižu tek u dobi od 20 do 25 godina, što znači da velik dio života provedu u razdoblju odrastanja prije nego što uopće mogu sudjelovati u razmnožavanju. Cvita je zapravo još uvijek u ranoj mladosti. Karin nam je ispričala i kako velik dio jedinki koje susrećemo u sjevernom Jadranu potječe iz grčkih gnijezdilišta, a sjeverni Jadran za njih je iznimno važno hranilište jer plitko more obiluje hranom poput rakova, školjkaša, ježinaca i drugih morskih organizama.
Ondje provode velik dio svojeg mladog života, a kada odrastu, kreću prema područjima na kojima se razmnožavaju i polažu jaja. Ipak, posljednjih godina zabilježene su i zanimljive promjene, među kojima je potvrđeno gnjezdilište na Korčuli, što znači, kaže nam Karin, da se morske kornjače mogu razmnožavati i u našem dijelu Jadrana.
OSIM KORNJAČA, U AKVARIJUMU SPAŠAVAJU I OZBILJNO UGROŽENE PERISKE
Akvarij Pula poznat je kao mjesto na kojem posjetitelji mogu upoznati različite životinjske vrste, ali zapravo je još značajni dio njihove djelatnosti posvećenost znanstvenim i konzervacijskim aktivnostima. Oporavilište za morske kornjače jedan je od najvažnijih primjera takvog rada, a uz to, jedna od najbitnijih stvari koje rade je i spašavanje plemenitih periski, koje su endemi te izrazito ugrožene vrste kojima prijeti izumiranje.
Naime, 2019. godine došlo je do masovnog pomora periski zbog parazita, pa je njihova vrsta dovedena gotovo do ruba nestanka. Stoga su u pulskom akvariju već naredne godine pokrenuli projekt njezina očuvanja, pa tako prikupljaju i zbrinjavaju preostale jedinke, prate njihovo zdravstveno stanje te istražuju mogućnosti njihova razmnožavanja i uzgoja.
A taj posao obavljaju i danas pa su tako krajem listopada pristigle nove mlade periske pronađene u uvali Javorike na području Brijuna. Trenutno se u utočištu nalaze 23 jedinke periski različitih vrsta, među kojima je 12 plemenitih periski u različitim razvojnim stadijima. Svaka od njih važna je za razumijevanje mogućnosti oporavka ove ugrožene vrste, a posebno se ističe Morana, plemenita periska potencijalno rezistentna na smrtonosnog parazita.
Karin kaže kako svaka nova jedinka daje nadu za opstanak vrste, a stručnjaci, među kojima su i suradnici iz drugih znanstvenih institucija, nastoje pronaći način da se periske ponovno uspješno razmnožavaju i jednoga dana vrate u Jadran.


















