Najljepša povijesna cesta u Hrvatskoj uskoro ide u obnovu! U vrijeme gradnje smatrana je najsuvremenijom u ovom dijelu Europe

Majstorska cesta, jedan od najljepših i najvažnijih povijesnih cestovnih pravaca u Hrvatskoj, uskoro bi mogla dobiti novo ruho. Ovaj kameni put koji vijuga kroz divlji, gotovo nadrealni krajolik na Velebitu, godinama je omiljena ruta planinara, cestovnih entuzijasta i ljubitelja hrvatske baštine. Riječ je o pravoj atrakciji, ne samo zbog pogleda koji ostavljaju bez daha, već i zbog njezine simbolične vrijednosti. Majstorska cesta dio je nacionalne povijesti, inženjerski dragulj i tiha svjedokinja prošlih vremena.

Park prirode Velebit objavio je da u suradnji s Hrvatskim cestama kreće u izradu projektno-tehničke dokumentacije za obnovu najugroženijih dionica Majstorske ceste, i to upravo na njezinom najreprezentativnijem dijelu, području Tulovih greda, piše Novi list. Projekt je prijavljen na Javni poziv Ministarstva kulture i medija za zaštitu i očuvanje nepokretnih kulturnih dobara za 2026. godinu, čime se otvara put dugo očekivanoj sanaciji.

Majstorska cesta otvorena je 4. listopada 1832. godine. Dugačka je 41 kilometar, a zbog svoje važnosti uvrštena je na listu zaštićenih dobara Republike Hrvatske. Dio njezine zanimljive priče otkriva i samo ime koje nosi. Naime, u vrijeme izgradnje smatrana je nevjerojatnim podvigom te je bila najsuvremenija cesta u ovom dijelu Europe. Njezino ime odaje počast pothvatu izgradnje: izvedeno je od njemačke riječi “meisterstück”, što znači remek-djelo. Službeno joj je ime mnogo manje romantično, a glasi „državna cesta D 547“.

Nekada je Majstorska cesta bila iznimno važna trgovačka i poštanska žila kucavica. No, njezina snaga danas je prvenstveno u ljepoti. Turistička joj je vrijednost iznimna, ubraja se među neke od najljepših prometnica u Hrvatskoj zahvaljujući vidicima koji se s nje pružaju te je nerijetko odredište avanturista svih vrsta: motociklista, biciklista, planinara, ali i ljubitelja lijepog roadtripa.

Ljepota koju već stoljećima pruža svima koji se provozaju njome nije došla bez muke. Naime, rad na njoj bio je iznimno težak. Gradnja je počela 1825. godine, kako bi se skratio put do Dalmacije, a ceste možda ne bi bilo da nije bilo jednog čovjeka, Josipa Kajetana Knežića. On kao graditelj ceste bio je na udaru obiju strana.

S jedne, radnici su se žalili na nemoguće uvjete rada. Pokušavao ih je, kaže predaja, umiriti obećanjem da će za istu težinu iskopanog kamena dobiti jednaku količinu zlata. S druge strane, ni naručitelj radova koji si je želio skratiti put do mora, a bio je to bečki dvor, nije bio sretan. Troškovi gradnje su, naime, sezali u nebo. No, Knežić nije odustajao i na kraju je uspio.

O kakvom je majstorstvu točno bila riječ dokazuje i činjenica da cesta zadovoljava i sve današnje uvjete o izgradnji. “Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 posto što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica”, navodi se na službenim stranicama Parka prirode Velebit.