Koje je najtoplije mjesto na svijetu? Ondje je izmjerena rekordna temperatura od 57 stupnjeva, nekad i po godinu dana ne padne ni kap kiše

Nerijetko čujemo da je ljeto mnogima postalo najmrskije godišnje doba. Nesnosne vrućine sve je teže podnijeti, a tek toplinski valovi, šumski požari… S obzirom na to da se živa u termometru iz godine u godinu sve više penje, nije nikakvo čudo što planine postaju sve popularnije od morskih destinacija, no jedno mjesto i dalje privlači turiste iz svih krajeva svijeta, iako slovi kao najsušnije i najtoplije mjesto u Sjevernoj Americi. To je zloglasna, ali prekrasna Dolina smrti, smještena u pustinji Mojave u istočnoj Kaliforniji. Godišnje je posjeti više od milijun ljudi, a upravo ondje, točnije u Furnace Creeku, koji broji svega 100-tinjak stanovnika, 10. srpnja 1913. godine izmjerena je najviša temperatura ikad na Zemlji, nevjerojatnih 57 stupnjeva Celzijevih! Taj rekord službeno je priznala i Svjetska meteorološka organizacija (WMO).

Dolina smrti naziv je dobila po skupini tragača za zlatom, koji su tim nepreglednim prostranstvom putovali 1849. Tražeći prečac do kalifornijskih zlatnih polja, u jednom trenutku skrenuli su s glavne staze, nakon čega su bili prisiljeni danima hodati po goloj i isušenoj dolini. Vrućina je bila zastrašujuća (ljeti temperature ondje iznose oko 43 °C), a iako je u tom surovom pustinjskom okruženju umrla samo jedna osoba, grupa je vjerovala da će svi ondje skončati pa su spomenutu lokaciju prozvali Dolinom smrti.

Nacionalnim parkom proglašena je 1933., a kao što smo već rekli, u 19. stoljeću u njoj su se vadile velike količine zlata, srebra i drugih minerala, koje su tragači strugali s tla doline. Osim što je rekorder kad je u pitanju najviša pouzdano zabilježena temperatura na Zemlji, ova lokacija također je najniža točka u čitavoj Sjevernoj Americi. Naime, bazen Badwater nalazi se 87 metara ispod razine mora.

U Dolini smrti pronaći ćete i impresivne stijene stare 1,7 milijardi godina, ali i više od 1000 biljnih vrsta te brojne životinje. Američki mufloni mogu živjeti s vrlo malo vode, a pustinjske čegrtuše kreću se u skokovima kako bi što manje doticale vruće tlo. Iako je poznata po ekstremnim temperaturama i suši, u Dolini smrti nakon kiše dođe do masovnog cvjetanja pustinjskog suncokreta, koji u kilometarskim ”tepisima” prekrije ogoljenu zemlju, stvarajući spektakularan prizor koji ostavlja bez daha. Logično, ovaj rijedak fenomen naziva se ”cvatom stoljeća”.

Naime, velik dio Doline smrti ima godišnji prosjek oborina koji ne iznosi niti pet centimetara! To je najsuše mjesto u čitavim Sjedinjenim Američkim Državama, ondje sunce doslovce prži, a može proći i cijela godina bez ijedne kapi kiše. A kad ista i padne, obično se radi o jakom i naglom prolomu oblaka, nakon kojeg bujice vode i blata natope sprženu zemlju. Dolina je specifična i po vjetru, koji u pijesku stvara fascinantan i vrlo fotogeničan uzorak.

Jedna od najvećih atrakcija u Dolini smrti su tzv. pokretne stijene, tj. Racetrack. Riječ je o suhom dnu jezera, dugačkom oko 5 i širokom oko 3 kilometra. S tisućljetnim mijenjanjem klime, jezero je isparilo i za sobom ostavilo blato bež boje, debelo najmanje 300 metara. Erozivne sile uzrokuju da se stijene s okolnih planina sruše na površinu Racetracka. A jednom kad se nađu na dnu nekadašnjeg jezera, kreću se i za sobom ostavljaju tragove. Pretpostavlja se da to omogućuje rijetka kombinacija kiše i vjetra, koja se može vidjeti samo u Dolini smrti.