Zašto se u Indiji krave smatraju svetim životinjama? Ima ih više od 300 milijuna i normalna su pojava na ulicama

Ako ste ikad bili u Istanbulu, onda znate da su mačke jedan od zaštitnih znakova tog grada u Turskoj, baš kao što je i otok Ōkunoshima u Japanu nadaleko poznat po tome što na njemu žive stotine preslatkih zečeva. A tu je i Indija, najmnogoljudnija država na svijetu, čije religije hinduizam, džainizam i budizam krave smatraju svetom životinjom. U većini indijskih saveznih država klanje iste strogo je zabranjeno, a njihovo meso (govedina) doživljava se kao tabu.

Naime, sve tri spomenute religije zagovaraju nenasilje kao etičku vrijednost, vjerujući da ono uvelike utječe na ponovno rođenje pojedinca. U hinduističkoj tradiciji krava se smatra nježnim i darežljivim stvorenjem koje ljudima osigurava esencijalne resurse poput mlijeka, gheeja (pročišćenog maslaca) i gnojiva, koje se kroz povijest koristilo i kao gorivo.

Indija, koja prema popisu stanovništva iz 2011. ima čak 79,80 % hinduističkog stanovništva, bilježi najnižu stopu konzumacije mesa na svijetu prema statistikama iz 2007., a ima i više vegetarijanaca od čitavog ostatka svijeta zajedno. Osim toga, procjenjuje se da u Indiji živi nevjerojatnih 307,5 ​​milijuna grla stoke, što je više od jedne trećine njihove ukupne svjetske populacije.

Krava se u hinduističkom društvu tradicionalno opisuje kao njegovateljica i majčinska figura, a isto je štuje kao simbol nesebičnog davanja i žrtve, nježnosti te tolerancije. Osim toga, hinduistički bog Krišna često je prikazivan upravo u društvu krava koje slušaju njegovu glazbu.

Literatura koja se odnosi na štovanje krava postala je uobičajena u 1. tisućljeću nove ere, a do oko 1000. godine vegetarijanstvo, kao i tabu protiv govedine, ustalili su se kao dobro prihvaćena glavna hinduistička tradicija. Ova praksa inspirirana je hinduističkim vjerovanjima da je duša prisutna u svim živim bićima, tj. da je život u svim svojim oblicima međusobno povezan, a sukladno tome, nenasilje prema svim stvorenjima proglašeno je najvišom etičkom vrijednošću.

Tijekom indijskog vedskog doba (kasnog brončanog i ranog željeznog), napisani su mnogi vjerski tekstovi koji su pozivali na nenasilje prema svim dvonošcima i četveronošcima, a usmrćivanje krave u istima se često izjednačavalo s ubojstvom ljudskog bića. I veliki političar Mahatma Gandhi, koji je živio od 1869. do 1948., štovao je krave i zalagao se za zaustavljanje nasilja nad svim životinjama.

Religije džainizam te budizam od čovjeka također zahtijevaju da se suzdrži od ubijanja živih bića te promoviraju vegetarijanstvo. Štoviše, u nekim budističkim sektama stoka se smatra oblikom ponovno rođenih ljudskih bića u beskrajnim ciklusima reinkarnacije, a zaštita životinjskog svijeta i ljubaznost prema stoci predstavlja dobru karmu.

Kad je u pitanju sikhizam, ta religija kravu smatra iznimno korisnom životinjom, no ne ide toliko daleko da bi je štovala kao svetu. Ipak, mnogi vjernici suzdržavaju se od klanja stoke i jedenja govedine jer su krave, volovi i bivoli od pamtivijeka bili vrlo važan dio egzistencije ruralnih Sikha.