Ovakvu trgovinu još nismo vidjeli: kod njih možete sjesti i kušati domaće delicije, a prodaju samo proizvode lokalnih proizvođača

Točno se sjećam kada sam prije četiri godine prvi puta kročila u Lokalitet, trgovinu u pulskom kvartu Veruda. Tada, ali i svaki sljedeći put bi me iznova oduševila uređenost prostora, lampice po svim policama, osjećaj dobrodošlice i topline doma te ono najvažnije – ponuda koja uključuje domaće proizvode lokalnih proizvođača koje uglavnom nemamo priliku kupiti u velikim trgovinama. To je jedno potpuno drugačije mjesto od svih ostalih u Puli. Sjećam se da smo kolega i ja tada kupili domaće jagode i da je cijeli automobil mirisao na njih.

Na adresi Negrijeva 39, tik do Trga kralja Tomislava na pulskoj Verudi, gdje se nalazi Lokalitet, ugostila nas je Blanka Sinčić Pulić, njegova vlasnica. Ona je ovu trgovinu pokrenula tijekom pandemije koronavirusa. Isprva je to trebala biti samo internetska trgovina, ali je ubrzo shvatila da je ljudima potrebno fizičko mjesto za kupnju. Spojila se s lokalnim proizvođačima od kojih redovito nabavlja domaće proizvode, od mesa, pića, voća i povrća, a s vremenom ga i proširila pa se tako danas u Lokalitetu može sjeti i nešto pojesti i popiti, pa čak i feštati.

Blanka Sinčić Pulić magistra je agronomije koja je velik dio svoje profesionalne karijere posvetila istarskoj poljoprivredi i zaštiti autohtonih proizvoda. Kroz rad je primijetila da proizvođačima najveći izazov predstavlja pozicioniranje proizvoda na tržištu, koje je danas zaista nemilosrdno, kako nam je kazala. Odlučila ih je zato okupiti na jednom mjestu i njihovim proizvodima osigurati veću vidljivost.

“Istra je regija koju često upoznajemo kroz njezine okuse. Miris domaćeg kruha, komad dobro odležanog sira, maslinovo ulje koje se proizvodi u obližnjim selima i suhomesnati proizvodi čije se recepture prenose generacijama, dio su njezina identiteta. No, pronaći sve te proizvode na jednom mjestu, upoznati ljude koji ih stvaraju i pritom saznati nešto više o njihovu podrijetlu nije uvijek jednostavno”, ispričala nam je Blanka.

Lokalitet je pokrenut 2020. godine, u vrijeme kada je pandemija koronavirusa promijenila svakodnevicu i način na koji smo kupovali, radili i družili se. Sam naziv otkriva mnogo o ideji koja stoji iza projekta. Kako nam je Blanka objasnila, izraz lokalitet ima prvenstveno hrvatsko značenje, a odnosi se na pojam lokalnog s mjestom na kojem se okupljaju proizvodi i ljudi koji ga čine posebnim. No, značenje ima i englesku inačicu – “local eat at”. Blanki je važnije da iza proizvoda stoje ljudi koji razumiju što rade, vode računa o podrijetlu sirovina i njihovoj kvaliteti te uistinu žive priču koju predstavljaju.

Ondje se može pronaći voće i povrće, kruh i pekarski proizvodi, brašna, tjestenine, džemovi, med, rakije, vina, maslinova ulja, sirevi, suhomesnati proizvodi, kolači i tradicionalne istarske slastice poput breskvica i cukerančića. U ponudi su i kraft piva. Cijene variraju ovisno o proizvođaču, a mi smo si pronašli teglicu domaćeg cvjetnog meda za nešto manje od devet eura. Iako većinu ponude čine istarski proizvodi, povremeno se na policama mogu pronaći i tradicionalne delicije iz drugih hrvatskih krajeva, poput slavonskog kulena i drniškog pršuta.

Ono što je posebno zanimljivo kod Lokaliteta jest to što se ponuda mijenja tijekom godine, ovisno o sezoni i dostupnosti proizvoda. Posvećeni su sezonskim namirnicama, a količine ovise o tome što proizvođači u određenom trenutku mogu ponuditi. U vrijeme našeg razgovora očekivali su prve mandarine iz doline Neretve, koje bi u trgovinu trebale stići do kraja mjeseca, a nakon njih na red dolaze naranče i nar te limuni. „Ono što je kod nas specifično jest da nismo trgovina koja stalno ima sve dostupno. Kada se određeni proizvod rasproda, kupci ponekad moraju pričekati novu isporuku. Mi nastojimo ponudu temeljiti na stvarnoj proizvodnji lokalnih proizvođača, a ne na neograničenim zalihama, što je slučaj, primjerice, kod velikih trgovačkih centara”, ispričala nam je Blanka kazavši da ljudi puno češće vode računa o onome što stavljaju na sebe nego o onome što unose u sebe.

Blanka ističe da je čitanje deklaracija važan, ali često zanemaren dio kupnje. Podrijetlo proizvoda, podaci o proizvođaču i informacije o načinu proizvodnje mogu nam pomoći da bolje razumijemo što zapravo kupujemo. “To je posebno važno kada govorimo o voću i povrću. Nije isto kada rajčica dozrijeva na biljci do pune zrelosti i kada se bere nezrela kako bi mogla izdržati dug transport prije nego što stigne na police trgovina”, kazala nam je Blanka za koju lokalna hrana ujedno predstavlja i način na koji upoznajemo podrijetlo namirnica, razumijemo trud uložen u njihovu proizvodnju i razvijamo drukčiji odnos prema hrani.

Zato je jedan od ciljeva Lokaliteta i edukacija kupaca. Proizvode ne žele samo prodavati, nego i objasniti po čemu su posebni, kako nastaju i zašto su odabrani, a Blanka nam priča da su pritom među najtraženijim artiklima suhomesnati proizvodi, za koje kaže da ih danas nije jednostavno pronaći u doista dobroj kvaliteti. Kupci traže i vina, rakije, piva te sireve, a mnogi se vraćaju upravo zbog proizvoda koje su već isprobali.

A osim po proizvodima, Lokalitet se ističe i uređenjem, što je također jedna od njegovih posebnosti. Jednom kada te privuče, potakne te da zaviriš u svaki njegov kutak i zadržiš se poprilično dugo. Jednostavno je ugodno. Prostor je uređen kako bi posjetiteljima pružio osjećaj topline doma, a detalji poput lampica nisu ondje slučajno. „Lampice nas uvijek asociraju na toplinu doma, blagdane i okupljanje obitelji. Meni je jako bitno da se ljudi, kada dođu u Lokalitet, osjećaju kao da su došli negdje gdje će ih lijepo primiti i gdje će im biti ugodno”, govori Blanka.

Kupci dolaze redovito, mnogi od njih su stalni, a doznali smo i da su ponudom posebno oduševljeni turisti. “Kada nas turisti jednom posjete, budu oduševljeni pa se često i vrate. Znaju nakupovati svašta za ponijeti doma, a često i velike poklon pakete s raznim vinima i sirevima koje ovdje pakiramo. Kod njih ovakvih trgovina baš i nema”, priča nam Blanka.

Lokalitet je s vremenom proširen pa je prostor uređen tako da podsjeća na staru istarsku kuhinju, tržnicu i ostavu naših nona. Unutar njega nalazi se i žgabucin. Izraz je to koji će mnoge u Istri podsjetiti na djetinjstvo, na prostor u kojem su se čuvale namirnice, sušile kobasice i držali sirevi. Blanka ga opisuje kao nešto između špajze i ostave, mjesto koje je u dječjim očima često bilo puno zanimljivih stvari i mirisa.

U žgabucinu, koji izgleda kao da su ga uredile naše bake, a čak su u njemu i starinske vitrine, kupci mogu boraviti, kušati proizvode, ali i obilježiti kakvu proslavu. Za to imaju posebne menije na kojima se nude razne mesne i sirne plate te panini na koje su u Lokalitetu posebno ponosi. Naime, ondje pripremaju oko petnaestak različitih kombinacija sendviča s domaćim sastojcima, vlastitim umacima, kruhom te kombinacijama sezonskog povrća, suhomesnatih proizvoda i ribe.