Čuvena ribarska barka ima vlastiti muzej i ponos je istarskog grada: ne postoje dvije identične, a najstarijoj je više od 110 godina

Veličanstvena starogradska jezgra, Park šuma Zlatni rt, impresivna Crkva sv. Eufemije, Zavičajni muzej smješten u raskošnoj baroknoj palači grofova Califfi, Crveni otok koji oduševljava uređenim puteljcima uz koje rastu mirisni borovi… Sve ovo čeka vas u Rovinju, turističkom dragulju na zapadnoj obali Istre, koji iz godine u godinu ruši sve rekorde posjećenosti. No ako želite doživjeti onaj pravi, autentični Rovinj, zaviriti u njegovu bogatu povijest, običaje, tradiciju i mentalitet, morate upoznati legendarnu batanu. Batana je tradicionalna rovinjska ribarska barka, zaštitni znak grada i simbol njegovog višestoljetnog suživota s prekrasnim, no često ćudljivim Jadranskim morem.

Batane i danas možete pronaći u rovinjskoj luci, njih tridesetak. Dugačke su od četiri do 6,5 metara, no specifične su po tome što ne postoje dvije identične. Gradili su ih lokalni brodotesari, često u prizemljima vlastitih kuća koja su svojom veličinom uvjetovala i dimenzije samih barki. A upravo ravno dno ovoj rovinjskoj omogućava plovidbu i ribolov po plitkim morskim obalama. Batana pripada vrsti čamaca kao što su venecijanska gondola, neretvanska trupa ili komiška sandula. Sama tradicija izrade ovakvih barki potječe iz talijanske regije Marche (Marke), odakle se postepeno proširila po drugim talijanskim pokrajinama, ali i istarskim te dalmatinskim gradovima u priobalju.

Ova brodica izrađena je od drva – kostur joj je od hrasta, a oplata od smreke, bora ili jele. Smatra se da samo ime batana potječe od talijanskog glagola battere (što u prijevodu na hrvatski jezik znači udarati), koji zapravo asocira na zvukove koja ravno dno barke proizvodi dok lupa u valove.

Umijeće izgradnje rovinjske batane danas je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro hrvatske kulturne baštine. Sve o njoj možete saznati u izvrsnom “Ekomuzeju-Ecomuseo Batana“, smještenom u staroj višekatnici iz 17. stoljeća. U istoj zgradi nekoć su živjele obitelji lokalnih ribara, pomoraca i obrtnika, a danas se ondje, u sklopu interpretacijskog i dokumentacijskog centra “Muòstra“ (lokalni naziv za izložbu na rovinjskom dijalektu), koji se prostiru na čak dva kata, brižno čuvaju ribarska tradicija i bogata pomorska baština Rovinja.

Unikatne batane na prvi pogled možda izgledaju skromno i jednostavno, no svaku od njih prati itekako zanimljiva priča o vrijednim i ponositim ljudima koji su stoljećima bili okrenuti teškom životu na moru. A prije nego što su se ’60-ih godina 20. stoljeća pojavili mali vanbrodski motori, rovinjske batane pokretala su i krasila prekrasna jedra. Takozvano oglavno jedro četvrtastog oblika krojilo se od impregniranog pamuka i bilo je oslikano različitim geometrijskim simbolima u žutoj, crvenoj, zelenoj i drugim bojama kako bi se ribari i njihove obitelji mogli međusobno raspoznavati.

Nađete li se u Rovinju tijekom ljeta, moći ćete iz prve ruke svjedočiti restauraciji batane. Tad se, naime, u samom centru grada, točnije na platou ispred “Ekomuzeja-Ecomuseo Batana“, obnavlja ta čuvena brodica, nakon čega može slijediti i njezino svečano porinuće u more. Za turiste se organizira i plovidba oko starogradske jezgre u sklopu manifestacije ”Vožnja batanom”, a sve završava fantastičnom večerom u “Spàcio Matika“, što je na rovinjskom dijalektu lokalni naziv za vinski ili podrum rovinjskog zemljoradnika, tj. svojevrsna inačica konobe.

A spomenuti spàcio idealan je za upoznavanje Bitinàde, rovinjske narodne vokalne pratnje, koja je danas zaštićeno nematerijalno kulturno dobro hrvatske kulturne baštine. Prema tradiciji, ista je nastala upravo među lokalnim ribarima, koji su se, satima sjedeći u svojim barkama, dosjetili kako glasovima postići vrhunske izvedbe poput orkestra. Jer ruke su im, naime, bile zauzete lovljenjem ribe ili krpanjem mreža pa su glazbene instrumente imitirali vlastitim glasovima. Stoga je svaka izvedba Bitinàde neponovljiva i originalna, što joj još dodatno daje na važnosti.

Najstarija rovinjska batana, čuvena Risorta, danas ponosno stoji ispred “Ekomuzeja-Ecomuseo Batana“, a svojedobno je bila izložena na pulskom aerodromu. Danas ima više od 110 godina, posljednji put zaplovila je 1998., nakon čega je izvađena iz mora. U međuvremenu je obnovljena, u vlasništvu je Grada Rovinja, a s obzirom na to da više nije u plovnom stanju, brigu o njoj preuzeo je upravo “Ekomuzej-Ecomuseo Batana“.