
Spoj prirode i luksuza
Kultura i Život
Unta nas je osvojila odmah i po kratkom postupku. Prvo svojim foto pričama, a zatim i odgovorom na svako postavljeno pitanje. Naime, njezine riječi su riječi istinskog putnika, onog koji korake nužno ne broji, već ih dubinski proživljava. Da, Unta je definitivno putnica i vrijedi pažljivo poslušati svaku njezinu riječ… Nego, ‘Unta?’, zasigurno ste se upitali. Da, Unta ili, ‘u prijevodu’ 36-godišnja arhitektica Kristina Rogić iz Zagreba, koja već osam godina revno bilježi svoja putovanja na blogu ‘Where is Unta?’. S vremenom on je prerastao u jednu prelijepu kolekciju sjećanja i iskustava. Naime, iza Kristine koja samu sebe opisuje kao introverta koji se jako trudi biti ekstrovert te osobu koja nikada ne kaže ‘ne’ pustolovini, a često nosi crnu odjeću, dug je popis zemalja…
No, prije ičeg drugog trebali smo ‘razriješiti’ jednu stvar. Zašto baš ‘Unta’? “Većina ljudi me zna kao Untu. Unta je nastala u ranom djetinjstvu kada sam svima govorila da je to moje ime. Mislim da mi se nije sviđalo Kristina, a nekako se zadržalo do danas. Također je i sinonim za moju tvrdoglavost, ali smatram da me baš ona dovela do toga da putovanja postanu moj način života”, objašnjava.
Gradovi su joj oduvijek bili fascinacija, a kao djetetu atlas najdraža knjiga. “Mogla sam odlutati mislima u različite krajeve svijeta, zamišljati kako istražujem kontinente, sanjariti o različitim kulturama. Jako sam sretna što se velik dio tih snova uspio ostvariti, ali i dalje sanjam neke nove destinacije i avanture. Po prirodi sam jako znatiželjna osoba koja voli imati situaciju pod kontrolom, a putovanja to ponekad ne dopuštaju. Stavljaju me izvan moje zone komfora, maknu sve što mi je poznato i to me na neki neobičan način veseli, mogućnost da budem spontana i prilagodljiva”, kaže.
Prva zemlja koju je posjetila bila je tadašnja Čehoslovačka, no tog se putovanja praktički ni ne sjeća. Prvo ‘pravo’, koje je zauvijek obilježilo i njezin život, bilo je ipak ono sa šest godina u Italiju. “Bio je to splet okolnosti, a u Italiji sam provela dva nezaboravna tjedna s tada nepoznatom talijanskom obitelji u gradiću na obali Ligurijskog mora. Od tada odlaske u Italiju prakticiram svake godine i jedna je od mojih najdražih zemalja.
U međuvremenu sam naučila jezik i stekla velik broj talijanskih prijatelja. Rekla bih da je od tada sve to nekako krenulo”, pojašnjava dalje, no odmah dodaje kako je putovanje koje joj je totalno promijenilo pogled na život i koje ju je odvelo u smjeru u kojem su joj putovanja postala prioritet bilo ipak ono po jugoistočnoj Aziji s prijateljicama. U Kambodži je, kaže, počela shvaćati da je sreća u malim i jednostavnim stvarima koje ju okružuju te da je jedina stvar koju je trebala napraviti bilo napokon početi gledati oko sebe.
Zanimalo nas je kako putuje. Kaže kako njezin posao iziskuje da radno vrijeme provodi u uredu te da za skitanja po svijetu ima na raspolaganju samo dane godišnjeg odmora i pokoji slobodan dan, no da je nakon nekoliko godina intenzivnih planiranja, kombiniranja i spajanja blagdana postala profesionalac po tom pitanju. Isto tako, dodaje, nikad nije voljela putovati u velikim grupama, a ne voli ni kad joj se puno govori kamo mora ići i kada. S druge strane, uživa putovati s dragim ljudima, a isto tako nedostatak suputnika nikad nije bio razlog odustajanja od putovanja.
“Istraživanje svijeta gdje sam sama sebi jedino društvo bude itekako uzbudljivo. Otkrivati nova mjesta, kulture, ljude i njihove običaje ima posebnu draž u solo varijanti. Takva putovanja mi grade samopouzdanje, potiču me da se oslanjam samo na sebe, puno sam otvorenija za druge ljude, iskustva i poznanstva. Naučila sam se mirnije nositi sa stresom kojeg na putovanju gotovo uvijek ima, jer rijetko kad sve ide po planu. Osobno vjerujem da se ništa ne događa slučajno, a iz mog iskustva neka poznanstva na drugom kraju svijeta ispala su baš genijalna i pretvorila su se u divna prijateljstva”, kaže.
Ne postoji destinacija koju ne bi željela posjetiti, no isto tako joj destinacija nije najbitnija stvar. Bitniji joj je, objašnjava, proces otkrivanja novog pa makar i u susjedstvu. Ponekad odabiru destinacije presudi jeftina avionska karta, koncert u drugoj državi ili zanimljivo društvo, tvrdi, no bitna je samo jaka želja jer se sve ostalo nekako samo posloži.
Njezin blog je živi dokaz te jake želje. “Where is Unta? je blog na kojem aktivno objavljujem svoje foto dnevnike i kratke priče s putovanja više od osam godina. U vrijeme kada sam ga pokrenula društvene mreže nisu bile ovo što su danas i željela sam imati neku platformu na kojoj sam mogla doći u kontakt s ljudima koje zanimaju slične teme vezane za putovanja. Sretna sam što sam zahvaljujući blogu upoznala toliko različitih putnika, koji imaju puno više iskustva od mene i veliki su izvor korisnih informacija u planiranju novih putovanja. Nastojim to svoje znanje širiti dalje i pružiti podršku svim putnicima kada mi se jave s pitanjima ili nedoumicama”, tvrdi.
Blog je isto tako postao i platforma na kojoj se može kreativno izraziti. Fotografija joj je najdraži medij. “Pokazuje način na koji ja doživljavam svijet oko sebe i što me najviše privlači i intrigira. Prvi fotografski angažman bio je za vrijeme školskog posjeta zoološkom vrtu, roditelji su mi na povjerenje dali tada analogni fotoaparat. Sve izrađene fotografije bile su mutne, bio je to moj pokušaj slikanja životinja kroz ograde i zaštitna stakla s uključenim blicom. Mama je posložila sve fotografije na stol i rekla da se s izleta više ne vraćam ako na njima nema mene, mojih prijatelja i vidljive destinacije na kojoj sam bila. To je ujedno bila i jedina fotografska poduka koju sam u životu imala”, prisjetila se.
Što se tiče samih destinacija, sve koje je posjetila su joj vrlo drage, tvrdi. “Planinarenje s prijateljima u Kazakhstanu, spavanje u pustinji u Jordanu, plesanje salse na Kubi, proslava rođendana u Tajlandu samo su neki od nezaboravnih trenutaka, ali Japan je definitivno zemlja u koju bi se voljela ponovno vratiti, obožavam organiziranost i istovremeni kaos koji tamo vlada. Gradovi su ogromni, a tihi. Nema glasnog pričanja ili zvonjave mobitela, a uvijek me je okruživalo milijun ljudi. Imala sam osjećaj da se nalazim u TV seriji kojoj je netko malo stišao zvuk”, opisuje Unta.
Za kraj upitali smo je koji je plan. Putovati, kaže. No, cilj nije nužno staviti kvačicu kraj svake zemlje, nego nastaviti otkrivati nepoznato i drugačije. To sljedeće ‘novo’ je vikend putovanje u Sarajevo.
Spoj prirode i luksuza
INSPIRATIVNE GASTRO PRIČE
ŠARMANTNO ŠARENILO
Čuvar vremena
Recept za sretniju vezu
Mudrost ili lijenost?
Šarenilo usred betona
Mir na otoku
VIŠE OD OBIČNOG NAPITKA
SLATKO BLAGO ŠOLTE
POMOĆ TEHNOLOGIJE
VELIKO ISTRAŽIVANJE