Slastica s potpisom grada
Zemlja u kojoj je vrijeme stalo, ali glazba i dalje svira: upoznajte jedinstvenu kubansku kulturu prepunu tragova prošlosti
Otok u obliku krokodila, na kojemu je to jedina opasna životinja, nekada je bio tzv. američki otok za zabavu. Kubanski hoteli, restorani i kockarnice su polovicom prošlog stoljeća vrlo često bili omiljena destinacija za razonodu i poročnu zabavu imenima poput Franka Sinatre, Ernesta Hemingwaya i Ave Gardner. Štoviše, spomenuti Nobelovac nije na Kubi samo uživao, već je i stvarao svoja najpoznatija djela pa nas ne čudi što je svjetski nezaobilaznu lektiru „Starac i more“ pisao za vrijeme svog boravka na imanju Finca Vigia u blizini Havane (eh, ta kubanska kultura).
Iako često pogrešno shvaćena, Kuba je danas nadišla davno nametnutu ulogu animatora američke publike te predstavlja jednu od prepoznatljivijih kultura na svijetu. Usprkos tome što je dio Kubanaca jedva dočekao otvaranje zemlje prema svijetu, drugi pak dio još uvijek čeka promjene i novo vrijeme koje će Kubi donijeti napredak, a svojim stanovnicima omogućiti viši životni standard i bolje životne uvjete. Kuba je mjesto gdje se susreću španjolski, afrički i latinoamerički kulturni utjecaji koji se udružuju u jednu jedinstvenu kubansku kulturu punu šarenila, glazbe, ritma, gostoljubivosti i tragova prošlosti. Bez obzira na životne nedaće i vladajuće siromaštvo, ono što će svatko reći za ovu zemlju jest da je puna života i zaraznog optimizma.
KUBA – KRALJEVSTVO OLDTIMERA I RAJ ZA AUTOSTOPERE
Svatko tko bi se danas našao na Kubi vjerojatno bi imao osjećaj ne samo da je na drugom kraju svijeta, već i u nekom drugom vremenu. Stare građevine su preživjele mnoga desetljeća zahvaljujući čestim obnovama kako bi što duže trajale, a automobili na cesti svakako bi oduševili ljubitelje oldtimera. Izostanak konzumerističke propagande koja sve čini dostupnim i činjenice da na Kubi praktički ne postoje tipična obilježja potrošačke kulture, Kubance su učinili izuzetno snalažljivima.
U nedostatku suvremene opreme i zabrane uvoza stranih automobila u zemlju do 2011. godine, domaći stanovnici naučili su se oslanjati na održavanje starih automobila. Budući da je javni prijevoz na Kubi gotovo nepostojeći, autostoperska kultura je izuzetno razvijena te sva državna vozila moraju stati svakom slučajnom putniku koji drži palac u zraku. To nas automatski podsjeća na vrijeme socijalizma na našim prostorima i priča roditelja koji su na more putovali isključivo autostopom. Danas je kod nas ta praksa gotovo izumrla, ali lijepo je čuti da je u nekim dijelovima svijeta još uvijek itekako živa.
KUBANSKA KULTURA – MJASTORI PLESA I DOBRE ZABAVE
Osim što se čovjek osjeća zaustavljenim u vremenu, na Kubi bi se mogao osjećati i usporenim. Za razliku od našeg ubrzanog tempa života, Kubanci nikamo ne žure niti ikoga tjeraju da mahnito korača kroz život. Dok bi se mi obično živcirali, Kubanci će mirno stajati i čekati, a veći dio dana će sjediti na trijemovima svojih kuća i razgovarati s prolaznicima. Za Kubance se kaže da su izuzetno druželjubivi, pristupačni i nasmijani, a takav stav temelji se i na njihovoj životnoj filozofiji po kojoj se na ulici svi ponašaju onako kako bi se ponašali i u svojem domu.
Budući da se većina života na Kubi odvija upravo na ulici, možemo zaključiti kako njihovo dobro raspoloženje i gostoljubivost nisu samo predstava za turiste već iskreni i autohtoni način života. Osim toga, na ulici nikada neće biti tišina, dapače, svako doba dana popraćeno je muzikom i zvukovima salse, reggaetona, rumbe i ostalih glazbenih stilova proizašlih iz tzv. Son Cubano muzike.
Mnogi posjetitelji ove zemlje svjedoče o scenama uličnih plesova domaćih stanovnika i rasplesanih prolaznika koji bi se uz malo hrabrosti i čašu ruma dovoljno opustili i pridružili se naoko savršeno koreografiranom plesu. Nikako se ne radi o uvježbanoj koreografiji već o činjenici da Kubanci žive muziku i od malena plešu tradicionalne plesove koji imaju svoja široko primjenjiva pravila.
NAČIN ŽIVOTA KUBANACA – SREĆA JE U MALIM STVARIMA
Bez obzira na to što se iza njihovih osmjeha ponekad kriju tuga i neostvarene želje za bojim životom, stanovnici Kube će u svakom trenutku pokušati svojim dobrim duhom uveseliti svoju i tuđu svakodnevicu. To ih nikako ne čini neiskrenima, dapače, ako se možemo ugledati u nekoga tko u malim stvarima pronalazi sreću, bez obzira na siromaštvo i društvena previranja, to su stanovnici Kube.
Oni nisu lažno optimistični već su izuzetno racionalni i svjesni svoje povijesti, politike koja vlada u njihovoj zemlji te posljedica te iste politike na njihove živote. Svjesni su toga da političari nisu izabrali najbolji način upravljanja državom jer je revolucija ipak otežala život građanima Kube. No, ta se revolucija i kubanski način života i dalje slave jer im je, kako oni sami kažu, revolucija donijela dostojanstvo.
