
Idealno za bijeg udvoje
Hidžab je moj osobni izbor. Ni u jednoj zemlji na svijetu, ni jedna žena ne bi trebala nositi hidžab protiv svoje volje, niti ga skidati pod prisilom. Nosim hidžab zato što me čini lijepom i daje mi samouvjerenost – govorila je tako Halima Aden, prva muslimanska manekenka koja je krasila naslovnice magazina Vogue i Sports Illustrated. Izbjeglica iz Somalije koja je odrasla u vrlo konzervativnoj sredini, za samo dvije godine uspjela je postići vrtoglavu karijeru i postati jedno od najpoznatijih lica u svijetu mode. Halima je oduvijek imala stroge zahtjeve kada je u pitanju odjeća koju reklamira. Njena religija joj ne dozvoljava da pokaže ljudima ništa osim lica, šaka i stopala. A to je zapisano i u njenom ugovoru.
No, lani je na kratko napustila modnu industriju i odustala jer, kako je rekla, mislila je da je izgubila kontrolu nad svojim identitetom u svijetu koji nije u skladu s njezinim vjerskim uvjerenjima. Ipak se vratila kao ambasadorice poznatog Brenda skromne mode, Modanisa.
“Change the game”/Promijeni pravila igre”, kaže predivna Somalijka, koja je uspjela uskladiti karijeru modela sa strogim principima islama. Za mnoge u muslimanskom svijetu, hidžab nije samo odjevni predmet. Jedni vide u njemu simbol podčinjenosti i bespravnosti, a drugi mogućnost da se izbjegne nepotrebna pažnja i znak unutrašnje slobode.
S nošenjem hidžaba u nemuslimanskim zemljama, ipak, ne slažu se mnogi. Već godinama se u europskim zemljama s velikim postotkom muslimana diskutira o zabranama pojedinih odjevnih predmeta muslimanki. Rasprave se uglavnom vode oko burke, tkanine koja potpuno prekriva lice i tijelo žene. Jedini je prorez ostavljen za oči, no i on je često prekriven mrežicom. Neke zemlje zabranjuju samo burke i nikabe, dok druge brane svaki oblik prekrivanja lica, kao što je hidžab.
Francuska je prva europska zemlja koja je muslimankama zabranila pokrivanje u javnosti. Zakon je u primjeni od travnja 2011. godine, dok je u 2017. godine Europski sud za ljudska prava potvrdio zabranu nošenja islamskog vela u javnosti u Kraljevini Belgiji. U Republici Austriji je pokrivanje zabranjeno od listopada iste godine. U Hrvatskoj pak nema njene zabrane, no želite li dobiti dokumente, lice vam na fotografiji mora biti vidljivo od čela do brade.
Primjerice, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel smatra da se muslimanke koje nose hidžab ili burku jako teško mogu socijalizirati, zbog čega je vodila oštru politiku za zabranu burke u javnim prostorima. No, Njemačka, zemlja s četiri milijuna muslimana, to pravilo nikad nije uspjela urediti na razini države, već isključivo u nekoliko pojedinačnih pokrajina, koje su burke zabranile u školama.
Sud Europske unije, pak, prošle je godine donio odluku da tvrtke mogu svojim muslimanskim zaposlenicama u određenim uvjetima zabraniti nošenje hidžaba, marame kojom se pokriva kosa, na radnom mjestu. Riječ je bilo o dva slučaja koje su pokrenule muslimanke u Njemačkoj. U oba slučaja su te žene bile suspendirane s posla zbog nošenja hidžaba.
To pitanje godinama izaziva kontroverzu u cijeloj Europi i pokazuje velike razlike glede pitanja integracije muslimana. “Zabrana nošenja vidljivih oblika izražavanja političkih, filozofskih ili vjerskih uvjerenja na radnom mjestu može se opravdati potrebom poslodavca da se korisnicima predstavlja na neutralan način ili da spriječi društvene sporove”, priopćio je sud. Istodobno, mnogi ni ne znaju razliku između hidžaba, burke i nikaba te rjeđe spominjanih čadora i khimara.
Hidžab je marama koju nose neke žene muslimanske vjeroispovijesti, ali se odnosi i na konzervativno odijevanje žena u islamu. Lice se vidi, a pokriveni su kosa i vrat. Burka, što u prijevodu znači prepreka, prekriva cijelo tijelo te je najradikalniji oblik odijevanja u islamskoj tradiciji. Najčešće se nosi u zemljama srednje Azije te u Afganistanu. Nikab je blaža verzija burke, crna tkanina prekriva glavu i lice, no vide se oči. Čador je ogrtač za cijelo tijelo koji se nosi uz manji šal na glavi, a khimar je dugi veo koji se spušta do struka.
Zbog čega je hidžab neizostavni dio njihove odjeće te koje je njegovo značenje? Riječ hijab znači „zavjesa“ ili „skrivanje, zakrivanje“ u arapskom jeziku. Hijab se isto tako može odnositi na islamske halje, a u tom se kontekstu odnosi na to da halje otkrivaju koliko je islamska žena skromna.
U islamskoj tradiciji žene nose marame (hidžabe) koji pokrivaju njihovu kosu i crte lica, a što iskazuje skromnost u prisustvu muškaraca koji nisu bliski rođaci. Ovisno o državi i regiji islamskog utjecaja, to nošenje pokrivala za glavu i ostale robe koja lagano visi i koja se naziva hidžab, može biti zakonom nametnuto, ili se može smatrati ženinim izborom.
Nisu sve pobožne muslimanke raspoložene nositi hidžab te smatraju kako se ovakav zahtjev ne može pronaći nigdje u Kuranu. Iako priznaju da je skromnost potrebna, kažu kako ekstremnije interpretacije Kurana samo demoniziraju žene kao objekte muške žudnje.
Suprotstavljaju se ovakvim hegemonijskim stavovima o ženi tvrdeći da hidžab u Kuranu označava „odvajanje ili podjelu“, a ne maramu za glavu. One ukazuju na povijesne primjere kada je diktatorski i politički islam nametao ovo pravilo s ciljem da kontrolira ljude i podredi žene. Kada islamski ekstremisti zauzmu neku regiju, oni obično odmah nametnu obvezno nošenje hidžaba za žene. Neke muslimanke stoga smatraju da hidžab pojačava reputaciju islama kao religije koja ušutkava žene…
Idealno za bijeg udvoje
Pravni paradoks iz Pariza
Kvizovi
Arhitektonska čarolija Raba
VIDI SE S AUTOCESTE
KAKVA LJEPOTA!
Ljekovita snaga otoka
Kvizovi
Kvizovi
PONOS LIJEPE NAŠE
ODANA MU JE POČAST
Neobični Split
RAJ ZA KNJIGOLJUPCE
Ikona tajlandskih otoka
Jedinstveni muzej
BOGAT I ZANIMLJIV PROGRAM
BEZBRIŽNOST DJETINJSTVA
Krumpiri na povjerenje