Provjeravaju im kosu, dužinu hlača, količinu šminke… Evo zašto žene u Iranu moraju nositi hidžab

Foto: Shutterstock

U Iranu već nekoliko dana traju veliki prosvjedi zbog smrti 22-godišnje Mahse Amini, koja je umrla nakon uhićenja moralne policije jer je na „neprikladan način” nosila hidžab. Svjedoci tvrde da ju je policija odvela u vozilo i tukla, nakon čega je preminula, a vlasti zataškavaju slučaj navodeći kako joj je pozlilo dok je bila pritvorena u ćeliji s drugim ženama te da je sve bio samo nesretan slučaj. Brojne udruge za zaštitu ženskih prava sumnjaju u policijski izvještaj i traže istinu, a ljudi diljem svijeta pitaju se zašto iranski režim pokorava svoje majke i kćeri te zašto žene u Iranu nose hidžab? Riječ hijab znači „zavjesa“ ili „skrivanje“ u arapskom jeziku, u islamskoj tradiciji žene ga nose kako bi pokazale skromnost u prisustvu muškaraca koji nisu bliski rođaci, a ovisno o državi i regiji islamskog utjecaja, može biti zakonom nametnuto ili se može smatrati ženinim izborom. U Iranu je nametnuto zakonom još od 1979. godine.

IRAN KROZ POVIJEST: OD PROZAPADNE MONARHIJE PA SVE DO AUTORITARNOG REŽIMA KOJI POKORAVA ŽENE

„Hidžab je moj osobni izbor. Ni u jednoj zemlji na svijetu, ni jedna žena ne bi trebala nositi hidžab protiv svoje volje, niti ga skidati pod prisilom. Nosim ga zato što me čini lijepom i daje mi samouvjerenost” – govorila je tako Halima Aden, prva muslimanska manekenka koja je krasila naslovnice magazina Vogue i Sports Illustrated. Međutim, takva percepcija ovog komada tkanine nije prihvaćena u brojnim islamskim državama poput Irana koji je još krajem prošlog stoljeća donio zakon o obaveznom nošenju pokrivala, zbog kojeg su tisuće žena protjerane s posla, uhićene i prebijene. Istovremeno jedan dio stanovništva vjeruje da će nenošenje hidžaba dovesti do srozavanja morala u zemlji pa povremeno izbijaju prosvjedi koji nekad završe i nasiljem.

Još od Iranske revolucije iz 1979. godine, koja je donijela nagle i nasilne političke promjene koje su preobrazile zemlju iz prozapadne monarhije u Islamsku republiku, žene su u toj zemlji obavezne nositi hidžab u javnosti. U suprotnom intervenira moralna policija koja svake godine kazni ili uhiti njih nekoliko tisuća zbog neprikladnog odijevanja. Moralna policija – službeno poznata kao „Gasht-e Ershad” – ima zadatak, između ostalog, zaustaviti žene i procijeniti pokazuju li previše kose, jesu li im hlače i kaputi prekratki ili su previše našminkane. Kazne za kršenje pravila uključuju novčanu kaznu, zatvor ili bičevanje.

No zašto žene nose hidžab? Vlada se poziva na dijelove Kurana (islamska sveta knjiga) i hadise (izreke proroka Muhameda) kako bi opravdala svoju politiku, iako muslimanski vjerski spisi nisu sasvim jasni oko toga trebaju li žene nositi pokrivala.

ZAKON DOPUŠTA DA DJEVOJČICE UĐU U BRAK S 13 GODINA

U ovoj zemlji obiteljsko nasilje nije zakonom zabranjeno, ubojstva žena iz časti se toleriraju, a zakon dopušta da djevojčice uđu u brak već s 13 godina ili mlađe ako imaju pristanak oca. Također, ženska djeca se ne mogu vjenčati bez očevog pristanka, žena se ne može razvesti bez muževog pristanka, u autobusu mora sjediti u zadnjem dijelu, ulazak na sportske stadione im je zabranjen, kao i mogućnost obrazovanja na području inženjerstva, programiranja…

Djevojke i žene za koje se sumnja da su obeščastile svoju obitelj mogu biti fizički kažnjene ili ubijene od strane muškog člana obitelji, često u njihovim vlastitim domovima. Mnogo je takvih primjera. Ranije ove godine, mediji su u nekoliko navrata prenosili vijesti o 14-godišnjoj djevojčici i njezinom ocu koji joj je odrubio glavu jer je vjerovao da ima dečka. Nedavno je i suprug u Mashadu spalio ženu u svojoj kući. Unatoč tome, društvena stigma i pravne posljedice za muškarce koji su počinili femicid relativno su beznačajne, što pokazuje da je nasilje prihvatljivo vlastima.

ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA IRANCI NE PODRŽAVAJU NOŠENJE HIDŽABA

Islamska Republika Iran, proglašena nakon islamske revolucije, za koju je na referendum izašlo čak 98 posto građana, zemlja je neupitne, čvrste vjere i duboke spolne podijeljenosti. Posvećenost vjeri u ovoj državi je vidljiva na svakom koraku, u svim institucijama, radnim prostorima i na javnim mjestima. Prosvjedi protiv vlasti rijetko se organiziraju, no promjene su se počele događati rastom popularnosti društvenih mreža pa mnogi pamte 2014. godinu kada su Iranke počele dijeliti svoje fotografije i videozapise kako javno krše zakone o nošenju hidžaba u sklopu online prosvjedne kampanje pod nazivom „Moja skrivena sloboda”. Nakon toga su uslijedile brojne kampanje na Facebooku i Instagramu koje pozivaju žene da se suprotstave pritisku vlade koja nalaže prisilno nošenje hidžaba.

Brojna istraživanja u proteklih nekoliko godina, uključujući istraživanje nizozemske agencije za ispitivanje javnog mnijenja Gamaan, pokazuju da se više od 50 posto svih Iranki i 75 posto stanovništva u većim gradovima, uključujući glavni grad Teheran, protivi obveznom nošenju hidžaba. Rezultati anketa koje provode iranske vladine agencije obično se ne objavljuju, ali prema Mehdiju Nasiriju, bivšem direktoru nacionalnih novina, anketa koju je provelo Ministarstvo islamskih poslova pokazala je da se više od 70 posto stanovnika ne slažem s obaveznim nošenjem hidžaba.

HIDŽAB POJAČAVA REPUTACIJU ISLAMA KAO RELIGIJE KOJA UŠUTKAVA ŽENE

Ovaj „simbolični” komad tkanine podsjetnik je svim ženama da su lišene autoriteta i mogućnosti da same donose najosnovnije životne odluke. Sve izbore – od odjeće preko zaposlenja do reproduktivnih odluka, pa čak i jednostavnih stvari poput vožnje bicikla u dvorištu ispred kuće – ograničavaju i reguliraju vlasti kojima već godinama dominiraju muškarci.

Nisu sve pobožne muslimanke raspoložene nositi hidžab te smatraju kako se ovakav zahtjev ne može pronaći nigdje u Kuranu. Iako priznaju da je skromnost potrebna, kažu kako ekstremnije interpretacije Kurana samo demoniziraju žene kao objekte muške žudnje.

Suprotstavljaju se ovakvim hegemonijskim stavovima o ženi tvrdeći da hidžab u Kuranu označava „odvajanje ili podjelu“, a ne maramu za glavu. One ukazuju na povijesne primjere kada je diktatorski i politički islam nametao ovo pravilo s ciljem da kontrolira ljude i podredi žene. Kada islamski ekstremisti zauzmu neku regiju, oni obično odmah nametnu obvezno nošenje hidžaba za žene. Neke muslimanke stoga smatraju da hidžab pojačava reputaciju islama kao religije koja ušutkava žene…

Pročitajte još