Misteriozni dvorac u Toskani smije posjetiti samo nekoliko ljudi godišnje: svaka je njegova soba uređena drugačije

Kada bi zidovi u dvorcima mogli govoriti, oni bi nam zasigurno ispričali najljepše priče o uzbudljivoj povijesti, životima dekadentnih plemića i smjelih lopova, priče o pustolovini, odanosti i preživljavanju… Na području Europe možemo pronaći na tisuće dojmljivih dvoraca i impozantnih utvrda koji su prošarani različitim arhitektonskim stilovima.

Neki od njih stoje na vrhovima planina, drugi izgledaju kao da lebde nad jezerima ili morem, dok su neki gotovo skriveni pod krošnjama drveća i izgledaju kao da su dugo vremena utonuli u zimski san. Jedan zaista poseban dvorac pronašli smo u talijanskoj regiji Toskani, koji godišnje može obići samo nekoliko sretnika. Dvorac Sammezzano zaista je mjesto koje priča svoju jedinstvenu priču.

Sredinom devetnaestog stoljeća, markiz Ferdinand Panciatichi Ximenes d’Aragona je izgradio dvorac Sammezzano kao izvanredan spomenik orijentalne umjetnosti u srcu Toskane. Ovaj dvorac je bez sumnje jedno od najmisterioznijih i najzanimljivijih mjesta u regiji. Sammezzano je pravo čudo arhitekture i dizajna, spoj arabesknih elemenata koji su bili nadahnuti maurskim i indijskim utjecajima te masonskim simbolima.

Kada zakoračite u dvorac Sammezzano, bit ćete očarani njegovim veličanstvenim lukovima, zidovima koji su bogato ukrašeni i složenim arabeskama koje se pružaju diljem prostora. Svaka soba je pravo umjetničko remek-djelo samo za sebe, s jedinstvenim temama i predivnim uzorcima koji su odabrani s pažnjom i preciznošću. Boje koje prevladavaju unutar dvorca su žive i raznobojne, što posjetiteljima stvara osjećaj vrtoglavice dok istražuju ovo čarobno mjesto.

Nakon što je prvotni vlasnik preminuo, dvorac Sammezzano prošao je kroz godine renovacija i pretvoren je u luksuzni hotel, koji je bio omiljena destinacija u razdoblju nakon završetka Drugog svjetskog rata. Međutim, zbog malih prihoda, dvorac je morao zatvoriti svoja vrata tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tek 2012. godine, nakon što je Odbor FPXA (Ferdinand Panciatichi Ximenes d’Aragon) preuzeo vlasništvo, Sammezzano je ponovno otvoren za posjetitelje. Danas su ture dvorcem izuzetno popularne, iako se tijekom godine šalje samo ograničen broj pozivnica, što čini posjet ovom čarobnom mjestu posebnim i ekskluzivnim iskustvom.

Dvorac Sammezzano, okružen prekrasnim parkom površine 450 hektara, predstavlja jedan od najvećih parkova u cijeloj Toskani. Ovaj park, čija povijest seže u sredinu devetnaestog stoljeća, nosi pečat Ferdinanda Panciatichija, koji je osobno zasadio brojne egzotične vrste drveća i dodao maurske arhitektonske elemente.

Iako je veći dio stabala u parku, nažalost, propao tijekom godina zbog neodržavanja, postoji ambiciozan projekt obnove koji se provodi. Park i dalje privlači pažnju posjetitelja jer se u njemu nalazi najveća skupina divovskih sekvoja u cijeloj Italiji.

Dvorac Sammezzano također je često biran kao spektakularna kulisa za snimanje filmova. Poznati redatelj Matteo Garrone koristio ga je kao lokaciju za neke scene svog filma “Priča nad pričama” sa slavnom glumicom Selmom Hayek. Svojom izvanrednom unutrašnjom ljepotom i bogatom poviješću, Sammezzano zadržava svoj status neodoljivog kulturnog i prirodnog blaga Toskane.