U Europi postoji država koja nema glavni grad ni službeni jezik! Unatoč neobičnom uređenju, sve funkcionira savršeno

Na prvu, zvuči kao administrativni kaos. U stvarnosti, sve funkcionira besprijekorno. Usred Europe, naime, postoji država koja nema službeni glavni grad, a nema ni jedinstveni, službeni nacionalni jezik. Unatoč tome, ili možda baš zbog toga, u njoj sve funkcionira iznenađujuće dobro. Riječ je o Švicarskoj, jednoj od najstabilnijih i najuređenijih država svijeta!

Na pitanje koji je glavni grad Švicarske, većina će bez puno razmišljanja odgovoriti da je to Bern. Bern je zaista grad u kojem se nalaze parlament, vlada i savezne institucije. Međutim, prema ustavu Švicarske, Bern nema status glavnog grada, već je samo „savezni grad“.

To nije slučajno, niti je takav status rezultat nekog propusta. Odluka da se ne proglasi pravi glavni grad donesena je još 1848. godine, a Bern je bio politički kompromis između većih i utjecajnijih gradova poput Züricha i Ženeve, piše stranica Swiss Info, jer se nije željelo da ijedan od njih „dominira“ državom.

Osim što nema službeni glavni grad, Švicarska je zemlja koja nema ni jedinstveni službeni jezik. Umjesto toga, ima čak četiri ravnopravna nacionalna jezika: njemački, francuski, talijanski i retoromanski. Njemački govori oko 60 posto stanovništva, francuski oko 20, talijanski oko 8, a retoromanski manje od 1 posto stanovništva.

Savezne institucije rade na prva tri, dok je retoromanski služben u komunikaciji s njegovim govornicima. Pritom nijedan jezik nema prednost, odnosno nijedan nije “važniji” od drugih.

Kako bi razumjeli zašto u Švicarskoj ovakvo uređenje funkcionira, potrebno je shvatiti kako je država ustrojena. Švicarska je izrazito federalna zemlja s 26 kantona, a svaki od njih sam odlučuje o svojim službenim jezicima, obrazovanju i velikom dijelu zakonodavstva. Praktično gledano, kantoni zapravo imaju više stvarne moći nego savezna vlada.

Tako je, primjerice, Zürich njemački, Ženeva francuska, Ticino talijanski, a neki kantoni su službeno dvojezični ili trojezični. Ljudi međusobno komuniciraju uz prevoditelje ili na engleskom jezikom kojim se služi većina stanovništva.

Što se savezne vlade tiče, ona ima sedam članova iz različitih stranaka i regija, a građani redovito odlučuju na referendumima o ključnim pitanjima. Rezultat je snažan osjećaj uključenosti i povjerenja u institucije po kojima je Švicarska nadaleko poznata. Zato, iako nam njihov sustav možda zvuči neobično i komplicirano, Švicarska dokazuje da država ne mora imati centralnu točku moći ni jedan zajednički jezik da bi bila uspješna.