“THAT WANAKA TREE”
Grad duhova izgrađen od koralja nekad je bio otok poznat po vađenju bisera, a danas je muzej na otvorenom bez ijednog stanovnika
Danas je to mjesto tišine i pustoši, često nazivano gradom duhova koji opsjedaju jeziva, nadnaravna bića. Njegova je ljepota neosporna, vidljiva i danas u svakom kutku i svakoj od 450 zgrada koje su nekad bile dio živahnog grada poznatog po koraljima i biserima. Napušteni grad Al Jazeera Al Hamra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima mjesto je nevjerojatne povijesti, koje privlači arheologe, filmaše, ljubitelje povijesti, ali i tragače za paranormalnim pojavama. U samo pedeset godina od živahnog su grada stoljetne povijesti, koji je bio pun života, ostali samo crvenkasti, prazni zidovi i uzbudljive priče i legende.
SUŠENI KORALJI POKAZALI SU SE KAO ODLIČAN MATERIJAL ZA IZOLACIJU
Prošlo je više od pola stoljeća otkako se s minareta Al Jazeera Al Hamra zadnji put začuo poziv na molitvu ili se s njene plaže čula vika ribara koji su se vraćali s dnevnim ulovom. Oko 450 zgrada u selu uključuje tvrđavu, tri škole, tržnicu na otvorenom i džamije smještene između dvorišnih vila skrivenih u sjeni palmi. S morem je ovaj grad oduvijek neraskidivo povezan, štoviše, od njega je praktički i sagrađen!
Napravljen je, naime, od gotovo 12 milijuna komadića na suncu pečenih koralja. Njegovi su stanovnici skupljali koralje s lokalnog grebena i sušili ih na plaži. Budući da je bio porozan, ovaj je materijal pružao izvrsnu izolaciju od topline. Najstariji komad zida napravljen od koralja nađen je na džamiji i datira iz 1551. godine.
MJESTO JE PREŽIVJELO URBANIZACIJU, INDUSTRIJALIZACIJU I OTKRIĆE NAFTE
Al Jazeera Al Hamra bio je jedini grad bisera u zaljevu koji je preživio brzu urbanizaciju dvadesetog stoljeća i jedini koji nije srušen nakon otkrića nafte. Nekad je bio okružen morem i crvenim dinama. Zato je i dobio naziv Crveni otok, što je prijevod njegova imena Al Jazeera Al Hamra. Nastanjivalo ga je pleme Zaab, vrsni lovci na bisere, trgovci i pomorci. Grad se razvio u 17. stoljeću, a prije sredine 19. stoljeća imalo je 4100 stanovnika. Njihova se flota sastojala od 20 brodova za lov na bisere, 22 ribarska i 12 trgovačkih brodova. Gotovo svi muškarci u mjestu bavili su se vađenjem bisera, a žene su pomagale u pripremi brodova i brinule o kući i životinjama.
ŽIVOT LOVACA NA BISERE NIJE BIO LAK, A POSAO JE PROPAO NAKON ŠTO SU SE POČELI UZGAJATI KOMERCIJALNO
Život običnih radnika, lovaca na bisere nije bio blistav kao njihov plijen na kojem su se bogatili posrednici i trgovci. Ljudi su često bili u dugovima i jedva spajali kraj s krajem. Industrija vađenja bisera propala je nakon komercijalizacije uzgojenih bisera u Japanu 1928. godine. Provoditi toliko vremena pod morem za nešto što je moguće tvornički uzgojiti tek tada više nije bilo isplativo. Stanovnici su se okrenuli podvodnom ribolovu, branju datulja s palmi, gradnji brodova… Nakon otkrića nafte, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća, ljudi su počeli napuštati selo u potrazi za boljim životom i poslovnim prilikama. Ubrzo je ono ostalo potpuno prazno.
MJESTO JE OTVORENO ZA TURISTE KOJI ŽELE VIDJETI KOMADIĆ POVIJESTI DANAŠNJIH EMIRATA
Danas je mjesto atrakcija pod zaštitom UNESCO-a. Ono pokazuje kako se arhitektura mijenjala kroz stoljeća i kako su ljudi koristili vjetar, palme i more da rashlade svoje domove. Impresivan je primjer korištenja resursa dostupnih u prirodi, poput koralja, ali i mangrova, palminog lišća, opeke s komadićima školjki… Gradske su zidine na nekim mjestima bile debele i pola metra, a njihova dužina od početka do kraja iznosila je impresivna 53 kilometra.
Danas je grad otvoren za posjećivanje i obnovljene su dvije staze od tvrđave do tržnice, a ove se zime otvaraju i nove baštinske staze. Neke od najzanimljivijih zgrada su Mladenkina džamija, suk, kuća trgovca, ostaci obrambene tvrđave… Al Jazeera Al Hamra danas je pravi muzej na otvorenom i često odredište turista koji posjećuju UAE. Onih koji nakon što vide Dubai, Abu Dhabi i druge gradove Emirata požele vidjeti nešto sasvim drukčije iz povijesti ovog pustinjskog kraja.
