Najbrža gradska rijeka u Europi duga je samo šest kilometara, a može proizvesti energiju za 5000 kućanstava

Na zapadnoj obali zelene Irske, točno između prekrasnog jezera Lough Corrib i zaljeva Galway Bay, teče moćna ljepotica Corrib, jedna od najneobičnijih europskih rijeka. Duga je tek nešto više od šest kilometara, što je svrstava među najkraće rijeke Starog kontinenta, a često se opisuje i kao najbrža gradska rijeka u Europi. Ova impresivna vodena arterija prolazi kroz srce živopisnog grada Galwaya, oblikujući mu identitet, povijest, gospodarstvo i svakodnevni život.

Iako kratka, Corrib nosi goleme količine vode. Naime, njezin prosječan protok iznosi čak 104,8 kubičnih metara u sekundi. Usporedbe radi, procjenjuje se da je količina vode koja u samo jednoj minuti prođe ovom rijekom dovoljna da se 25-metarski bazen napuni čak 18 puta!

Ako se pitate odakle joj tolika snaga, dovoljno je reći da je rijeka Corrib jedini izlaz prema moru za veliko slivno područje koje obuhvaća jezera Lough Corrib, Lough Mask i Lough Carra te dijelove grofovija Galway i Mayo. Istraživanja pokazuju da prirodni resurs poput nje godišnje može proizvesti dovoljno električne energije za oko 5000 kućanstava.

Dubina rijeke na pojedinim mjestima doseže gotovo 29 metara, a njezino slivno područje obuhvaća čak 3138 četvornih kilometara. Njezino ime na irskom jeziku glasi Abhainn na Gaillimhe, što u doslovnom prijevodu znači rijeka Galway. Prema staroj legendi, ime je dobila po Gaillimh, kćeri poglavice naroda Fir Bolg koja se utopila u njezinim vodama.

Vjeruje se da sama riječ Gaillimh znači ”kamenita”, a zanimljiv je i podatak prema kojem je upravo rijeka prva nosila to ime, a tek kasnije preuzeo ga je grad Galway. Time se pobija često ponavljani mit koji kaže da je naziv grada izvedenica irske riječi Gallaibh, koja se prevodi kao ”stranci”.

Osim što je bila važna za ribolov i plovidbu, Corrib je imala ključnu ulogu i u industrijskom razvoju. Zahvaljujući njezinoj snazi, Galway je rano prepoznao potencijal hidroenergije, dok su mnogi europski gradovi i dalje ovisili o drugim izvorima energije. Tome u prilog ide i podatak da je lokalne obrte i industriju svojedobno pokretalo više od 20 vodenica.

Sredinom 19. stoljeća na rijeci je, kao dio velikog projekta regulacije i plovidbe na jezerima Lough Carra, Lough Corrib i Lough Mask, izgrađen oko 1,2 kilometra dug kanal Eglinton. Sadržavao je dvije prevodnice, veliki bazen i pet pokretnih mostova. Iako je kanal i danas ispunjen vodom, pokretni mostovi zamijenjeni su fiksnim konstrukcijama.

Corrib ima i branu Salmon Weir, izgrađenu od kamena i drveta. Od nje su ostala sačuvana samo dvoja izvorna vrata koja se otvaraju tijekom velikih poplava, dok su druga u međuvremenu modernizirana. Jedan od najpoznatijih mostova na rijeci također se zove Salmon Weir i datira iz 1818. Ispod njega i danas možete vidjeti lokalne ribiče kako stoje u vodi i pokušavaju uloviti divljeg atlantskog lososa.

Na Corribu u Galwayu postoje još tri glavna mosta: Wolfe Tone, William O’Brien i Quincentenary. Godine 2023. otvoren je i novi pješački most, tik uz Salmon Weir, čime je dodatno poboljšana povezanost između gradskih četvrti. Rijeka je s vremenom postala i vrlo popularna među ljubiteljima sportova na vodi, osobito kajakašima i veslačima.

S obzirom na to da protječe samim središtem grada, Corrib uz svoje obale nudi gotovo četiri kilometra neprekinutih pješačkih ruta. Povijesne karte također pokazuju da je na zapadnoj strani starog Galwaya nekoć postojao i niz riječnih otoka, koji su u 18. i 19. stoljeću povezani mostovima i cestama. Zbog brojnih riječnih rukavaca, potoka i kanala, Galway je u narodnoj predaji bio poznat i kao ”grad potoka”.