Na samo 50 minuta od Zagreba otkrili smo pješčanu oazu koja nas je podsjetila na trope! Ogromna je, a pijesak je mek

Na plaži smo. Sjedimo na bijelom pijesku, mekom i toplom od sunca koje ga je grijalo tog rujanskog dana. Gledamo ispred sebe, u uzorak koji je u pješčanom plićaku napravila voda: malene ‘dine’ pod vodom, savršeno postrojene i savršeno iste… No, iako ovo što opisujemo pomalo asocira na neku tropsku priču, u sjeni palma, mi smo ovaj dašak tropa pronašli na sasvim neočekivanom mjestu, u Dubrovčaku Lijevom nedaleko Ivanić-Grada. Naime, upravo tamo nalazi se doista posebna pješčana plaža. Ta se plaža zove plaža Kucel i ako volite pijesak, ali i uživanje u pogledu na rijeku Savu, ona bi mogla biti idealna destinacija za vaš idući izlet.

Plaža Kucel je doista potpuno iznenadila. Čak i unatoč slikama koje sam vidjela prije izleta. Još je ljepša bila uživo, a zapanjila nas je i njezina veličina. Doista se ne radi o maloj nakupini pijeska pomiješanog sa šljunkom, već o velikom komadu obale sazdanom od najfinijeg pijeska, što je poprilično iznenađenje u odnosu na šljunčane sprudove na koje smo navikli gledati. Ako se pokušaju doznati dimenzije same plaže, naići ćete na podatak da ona ima oko 700 metara, no s tim se ne bismo složili. Ipak je manja od toga, dok se ovaj broj vjerojatno odnosi na veći komad obale Save na tom dijelu toka.

Gotovo pa savršeni pijesak, ali i prelijepa priroda njezini su glavni aduti. To dvoje čini je odličnom destinacijom za obiteljski izlet. Naime, ako imate dijete koje voli igru u pijesku, ne možete pogriješiti. Naš se malac doslovno zagnjurio u pijesak, neumorno se igrao, a mi smo čak imali priliku za predah na piknik dekici.

Ljepota ove plaže je i u njezinu miru. Naime, posjetili smo je lani, u rujnu, jedne subote. Dan je bio sunčan i topao, no plažu smo imali gotovo samo za sebe. U jednom trenutku na njoj se pojavio još jedan par, no ubrzo su otišli. Ostatak vremena, a proveli smo tamo oko dva sata, bili smo posve sami.

Bili su to trenuci samoće, oni u kojima se sve smiri, kada nema brujanja automobila ni žamora ljudi, kada priroda govori najglasnije. Sava, na tom mjestu svog toka, mirna i široka, nježno je nosila u daljinu poneko deblo. Na drugoj obali, kod ‘zida’ koje je izgradilo visoko drveće bujnih krošnji, ptice su izvodile svoj ples. Iz rijeke svako bi malo iskočila poneka riba i ponovno nestala u njezinu smirujućem zelenilu. Savršena kulisa za izletnički dan.

Jedna od ljepota ove plaže jest njezina pristupačnost. Naime, navigacija će vas bez problema dovesti do nje, a iz Zagreba nam je trebalo najviše sat vremena vožnje. No imajte na umu da je plaža poprilično netaknuta, odnosno ‘divlja’ i da na njoj nema nikakve infrastrukture. No, na plaži se ipak znaju održavati različite manifestacije, sudeći prema objavama Turističke zajednice Ivanić-Grada na društvenim mrežama, među ostalim vožnje brodovima, razne igre, hrana, ali i glazbeni nastupi.

Što se tiče kupanja, samo smo umočili noge. Naime, to nije uređeno kupalište niti je na plaži predviđeno kupanje. Ono je, zbog virova, sigurno samo u plićaku, odnosno preporučuje se samo umočiti noge. Na plažu inače slobodno mogu psi, odnosno nema nikakvih ograničenja po tom pitanju, no ona nije pogodna za osobe u invalidskim kolicima. Naime, uređenog prilaza nema i vrlo brzo ste na pijesku kojeg ima u ogromnim količinama, ponegdje prošaranog zelenim raslinjem. Ako se mislite dulje zadržavati, svakako ponesite suncobran jer na plaži nema ni hlada.

Plaža Kucel, koja ako vam ne smeta pijesak, doista može biti odlična opcija za piknik te polazna točka za istraživanje ostatka područja. U slučaju ovog potonjeg, dovoljno je samo da ostanete u zagrljaju Save i pratite njezin tok. Naime, kako je pratite, primijetit ćete da niz tamošnjih mjesta ima svoju lijevu i desnu inačicu, ovisno na kojoj se obali Save nalazi. Dubrovčak Lijevi, inače dom Posavskog kukuruznog labirinta koji smo također posjetili tog dana, samo je jedan od takvih primjera. Postoji, naime, i Dubrovčak Desni.

Šire područje je kao stvoreno za opušteni roadtrip, vožnju biciklom ili pak šetnje. Kraj je miran, polja su prostrana, a na cesti, iako je poprilično uska, ipak ima mjesta da se mimoiđu dva automobila. S jedne strane ograde nerijetko se nalazi strma obala Save, sakrivena iza gustog žbunja i drveća, s druge strane nekoliko metara ‘pada’ prema poljima. Strane Save možete i ‘mijenjati’: rijeku možete prijeći skelom u Dubrovčaku Lijevom odnosno Desnom ili pak preko 160 metara dugog mosta u Martinskoj Vesi.