Potresni “put gladi” pješačka je staza obilježena skulpturama dječjih cipela koja čuva spomen na teško razdoblje irske povijesti

Ako volite šetnje, planinarenje i hodanje, sigurno ste čuli za Camino de Santiago, kao i za hrvatske inačice tog najpoznatijeg hodočasničkog puta. No jedna sasvim drugačija pješačka staza nalazi se u Irskoj. Staza je to na kojoj vam se srce stegne od tuge, na kojoj ni prekrasni krajolici kojima prolazite ne mogu zasjeniti tužnu priču koja iza nje stoji. Ta se staza zove Nacionalni put gladi, ili u originalu National Famine Way. Duga je 165 kilometara i obnovljena je u spomen na tisuće ljudi koji su njome prošli u vrijeme velike gladi, u potrazi za boljim životom. Mnogi nikad nisu stigli na sretnije odredište.

Povijesni put obnovljen je u znak sjećanja na tragične događaje iz 1847. godine, kad je gotovo 1500 seljaka bilo prisiljeno napustiti svoje domove u Strokestownu, koje nisu više mogli plaćati. Krenuli su pješke, gladni, prema Dublinu, nadajući se da od tamo uloviti brod za Sjevernu Ameriku i novi život bez gladi i siromaštva. Mnogi nisu stigli ni do Dublina, a kamoli do Engleske i Amerike. U sjećanje na njih, uređena je staza kojom su se kretali, koja spaja njihovo polazište Strokestown i sanjano odredište, irsku metropolu.

Početna točka je Nacionalni muzej gladi u Strokestown Parku, a put završava kod spomenika gladnima u Dublinu. Posebno su potresan dio ovog puta brončane skulpture dječjih cipela, kojih duž rute ima više od 30. Svaka od njih ima svoju priču i simbolizira jedno dijete koje je bilo dio ovog prisilnog marša. Ovi spomenici odaju počast mladim životima prekinutim zbog gladi i neimaštine, i patnji onih koji su morali napustiti dom da bi došli do najosnovnije ljudske potrebe, hrane.

Nacionalni put gladi prati i aplikacija koja hodača upoznaje s pričom ovih ljudi. Kako se navodi na službenoj stranici Puta, te su priče oživljene kroz lik mladog Daniela Tighea, koji je bio jedan od izbjeglica u dobi od samo 12 godina. On je bio jedan od rijetkih preživjelih sudionika, piše Discover Ireland, zbog čega njegova priča cijelom iskustvu daje posebno emotivnu i potresnu dimenziju. Put je, osim pješke, moguće proći i biciklom, a oni koji ga prođu dobivaju i certifikat kao potvrdu. Za proći ju ugodnim tempom potrebno je šest do sedam dana.

Stazu je nedavno prošla i novinarka BBC-a koja je opisala cijelo iskustvo. “Ruta, prošarana oznakama brončanih cipela, pokrenuta je 2020. u znak sjećanja na 1490 stanovnika Strokestowna. Oni su 1847. prošli ovo isto putovanje pješice nakon što ih je njihov anglo-irski veleposjednik, bojnik Denis Mahon, istjerao.

Budući da nisu platili stanarinu, jer su gladovali kao i većina zemlje u doba Velike gladi, sklopili su dogovor da pješače do Dublina u zamjenu za besplatan prolaz do Kanade. Bio je to praktički sporazum o “potpomognutoj” emigraciji. Mnogi su na tom putu stradali i izgubili kontakt sa svojim obiteljima, zbog čega nose nadimak “nestalih 1490”, piše BBC. Cijelu priču možete naći na ovom linku.